Pogled prema lokaciji gdje se nalazio samostan u Zaroku
Pretražujući dostupne podatke o povijesti mlinova na području Baške, pretraživanje me ponovno dovelo do samostana sv. Kuzme i Damjana u Zaroku u Baški, pored kojeg se nalazio jedan od najstarijih mlinova na području Baške. Većina posjetitelja koja se ljeti kupa i sunča na Veloj plaži vjerojatno ni ne zna što se nekada nalazilo u njihovoj blizini, a nalazio se upravo samostan sv. Kuzme i Damjana. Bilo bi lijepo kad bi se na približnu lokaciju postavila ploča sa osnovnim informacijama o samostanu.
Za točno lociranje samostana, obratio sam se za pomoć arheologu Ranku Starcu, koji mi je objasnio gdje se točno samostan nalazio, te napisao: Samostan svetih Kuzme i Damjana bio je u Zaroku, uz plažu. Dvadesetak metara od mora, pri kraju plaže, gdje završava kamp, preko potoka, gdje počinju privatne kuće i apartmani. Uz zapadnu i jugozapadnu granicu kampa.
Uputio sam se na točnu lokaciju da vidim gdje se to samostan nalazio. Bilo je to negdje u rujnu 2019. godine. U međuvremenu je Dragan Joksimović iz Baške na svojem Facebook profilu objavio zanimljiv tekst i fotografiju o samostanu. Nekada je vrlo teško pronaći neki novi podatak o lokalitetu koji vas zanima, a mene zanimaju lokaliteti koji nisu baš poznati široj javnosti i o kojima ne možete pronaći informacije “prvim guglanjem”.
Vidljivi ostatci samostana sv.Kuzme i Damjana u Zaroku, izvor Dragan Joksimović
Uz priloženu fotografiju, Dragan Joksimović je objavio i zanimljiv tekst od dr. V. Dorčić.
Zapadno od Baške pod samom gorskom kosom Baga nalazi se kraj nazvan »Zarok«. Naziv je protumačen, jer dolazi od staroslav. riječi »zareći« u značenju »zabraniti«, dakle predstavlja pravni pojam »zabrana«. Očito je da je tu nekada bila zabranjena sječa šume ili ispaša, a izraz će nam biti još razumljiviji, ako znademo da se tu nekada nalazio gostinjac i samostan Sv. Kuzme i Damjana. Taj je dakle predio pripadao samostanu, i tu je bila zabranjena upotreba zemljišta osobama izvan samostana, pa će nam onda značenje izraza »Zarok« biti potpuno shvatljivo. Hospicij i samostan sv. Kuzme i Damjana bio je osnovan darovnicom posljednjeg krčkog kneza Ivana VII. Frankopana g. 1455. a pripadao je Pavlinima, te je vrijedio kao podružnica pavlinskog samostana sv. Spasa u Senju. Premda se taj hospicij i samostan u Baški poslije pada otoka Krka pod Veneciju (1480) nalazio na mletačkom teritoriju, ipak je bio ukinut za vrijeme cara Josipa II. (1748), jer je bila ukinuta njegova matica u Senju. O tom hospiciju i samostanu imademo bilješku u Arhivu Hrvatske u Zagrebu u spisu »Pohod samostanima u istarskoj pokrajini«, od o. Jakova Ivankovića, provincijala Istre i Vinodola, iz g. 1637. Tu se spominju pavlinski samostani Sv. Petra u šumi, Bl. Djevice Marije u Klani, sv. Elizabete u Motovunu u Istri, sv. Nikole u Senju. O našem hospiciju i samostanu sv. Kuzme i Damjana u Baški ova bilješka veli: Hospicij sv. Kuzme i Damjana na otoku Krku u Baški na mletačkom području obdarili su knezovi Frankopani, jer su njegov matični samostan Sv. Spasa koji je nekoć cvao u Senju opustošili Turci, koji su provalili do Senja, dok na otoke nisu dolazili. Samostan u Baški imao je malo zemlje, a mletački su gospodari istiskivali vanredne namete od samostana »protiv volje i nakane pobožnih osnivača«. U to doba (1637) stajao je na čelu gostinjca o. Nikola Vlahović.
Toliko znademo o gostinjcu i samostanu u Zaroku u Baški. Treba istaći da se pisac ovih redaka iz doba svoga djetinjstva (1906-1912) još sjeća portala crkve tog samostana u Zaroku, dok je ostala građevina bila srušena i pojedini dijelovi zidova upotrebljeni od gazde Marka Mihalića za stočarski stan. Gornji dio portala srušio se negdje za vrijeme Prvog svjetskog rata, a kuće koje su u novije vrijeme tu sagrađene raznijele su posljednje ostatke kamene građe nekadašnjeg gostinjca i samostana. Osim zemljišta »Zarok« sjeća nas samostana sv. Kuzme i Damjana tamošnji predio pod nazivom »Sv. Kuzme«.
