Selca i okolica u vrijeme Frankopana

Izvor: Dr. Vinko Antić, Vinodolska Selca u borbi
Map: mapire.eu

Trebalo je čekati čak nekoliko stoljeća da se počnu razvijati Selca, Crikvenica i Sv. Jakov (Jadranovo).
Na ruševinama Ad Turresa ne podiže se odmah novo naselje. Od naseljenja Hrvata u Vinodolu (7. st.) do izrade Vinodolskog zakona (1288), dakle u vremenskom razdoblju od oko sedam stoljeća, razvili su se samo gradovi u zaleđu, kojih su predstavnici i potpisali spomenuti Vinodolski zakon. Osim svećenika najviši službenici u gradu ili kaštelu bili su »dvornik« (npr. dvornik Crna iz Novigrada) ili »kaštelan«, zatim oni koji su izvršavali naloge suda i zvali su ih »satnicima« (postojali su u svima vinodolskim gradovima) i konačno sami suci tih gradova. Donošenje Vinodolskog zakona, pravnog akta značajnog za prošlost Hrvata uopće, samo je po sebi dokaz razvijenosti društvenog, ekonomskog i kulturnog života te uprave za cijeli Vinodol do kraja 13. st. U ondašnjim njegovim granicama bilo je devet uređenih općina. U pisanim dokumentima neke se spominju na tlu Vinodolske župe i prije sastavljanja Vinodolskog zakona. Tako se uskoro poslije propasti rimskog carstva i naseljenja Hrvata spominju Trsat (799, poraz franačkih četa i pogibija Erika) i Trsatska biskupija (996), a nešto kasnije i Ledenice (1248) kada prigodom rješavanja nekog spora u Senju između Sanjana i Dubrovčana prisustvuje neki Stjepan iz Ledenica. I ostali vinodolski gradovi potpali su 1225. pod krčke knezove (kasnije Frankopani), pa su, dakle, prije toga postojali. A svi ti gradovi spominju se izričito 1288. u Vinodolskom zakonu. Da su oni bili razvijeni, dokazuje broj predstavnika sakupljenih u Novigradu pri potpisivanju Vinodolskog zakona. Najviše ih je bilo iz Grižana (6), zatim iz Bakra, Grobnika i Novigrada (po 5) te iz Bribira, Drivenika, Hreljina i Trsata (po 4), a najmanje iz Ledenica (3).

Udaljeni od mora, osim Novigrada, svi vinodolski gradovi živjeli su životom ondašnjih vremena, što je trajalo dugo, ali nije ostalo trajno.
Neka zemljišta uz more ipak su obrađivana vrlo rano. Tako se prigodom diobe očevine sinova Bartola Frankopana, Stjepana i Ivana, spominje 1366. i vinograd blizu Selaca — vineam in Vinodol penes mare prope villani Selca sitam (vinograd u Vinodolu kod mora blizu naselja Selca). Crikvenica je »odvajkada luka Grižana«, a to vrijedi i za Selca kao luku Bribira.18 Ipak, približavanje k moru išlo je dosta sporo. Neke potrebe života upućivale su vinodolske gradove na upotrebu morskih uvala kao luka — Hreljin na Bakarac, Drivenik na Jadranovo, Grižane na Crikvenicu, Bribir na Selca, a Ledenice na Malu Dragu (Povile) — ali su stoljeća prošla dok su se i sami gradovi jače razvili. Još duže je potrajalo da se počnu razvijati i njihove lučice i da se onda razviju u samostalna mjesta. Iako se Crikvenica spominje potkraj 14. st. sa svojom »crikvicom« — od koje riječi joj i ime, — a početkom 15. st. Nikola Frankopan obnavlja »crikvicu« koja je pripadala staroj župi u Kotoru, iznad Crikvenice, i sagradi samostan, njezin razvitak ipak nije brz u to doba. Ovo se još više odnosi na Selca. U toku 15. st. Selca se spominju
samo u vezi s drugim mjestima u ova četiri slučaja:

a) 1428, 12. siječnja, Nikola Frankopan potvrđuje ranije dato pravo crikveničkom samostanu da ubire »trgovinu« duž obale od Crnina (danas pristan ispod Hotela Therapije u Crikvenici) do Jesenove (uvale južno od Selaca), što znači dijelom na područje Crikvenice i dijelom na području Selaca,
b) 1447. daruje Martin Frankopan crikveničkom samostanu neku zemlju u Selcima,
c) 1450. određuje isti Frankopan svojim podanicima Markovićima iz Selaca da služe samostanu kao i ostali kmetovi, i
d) 1460. daruje isti Frankopan istom samostanu dva vinograda, jedan u Selcima, drugi u uvali Jesenova, dakle oba na područja današnjih Selaca.

Ovi podaci o zemlji i vinogradima u Selcima i u susjednoj uvali Jesenova, koja pripada tome mjestu, upućuju na to da su polovicom 15. st. na području Selaca živjeli kmetovi, obrađujući zemlju i uzgajajući vinograde. Spominjanje podanika Markovića još više to potvrđuje, jer se Marković kao nadimak sačuvalo do danas u ovom mjestu, a nije ga bilo i nema ga ni u jednom ni u drugom značenju, ni kao prezime ni kao nadimak, u susjednoj Crikvenici.
Osim toga, i druge činjenice potvrđuju da su u drugoj polovici 15. st. u Selcima živjeli podanici vinodolskih knezova. Naime, krajem toga stoljeća postojala je već crkvica sv. Katarine, koju je 1. travnja 1498. posvetio modruški biskup Krištafor. Iako mala (duga 3,70, široka 2,80, visoka 2,90), crkvica je sagrađena za žitelje; ona dakle ukazuje na to da
je postojalo malo naselje oko nje. Ono je doista nastalo podalje od predjela Podmirišća — vjerojatno ruševina nekadašnjeg rimskog Ad Tur res — oko današnje crkvice sv. Josipa gdje je ona i sagrađena. To je najstariji dio novog naselja Selaca. U pogledu prava na dohotke u uvali Jesenova vidi se da je ta lučica bila već onda u upotrebi, čak možda i više nego sama uvala Selaca, jer je Jesenova gradu Bribiru i u ono vrijeme bila pristupačna.
Tako krajem 15. st. nastaje dakle novo naselje uz more pod imenom Selca. Ono je povezano s Bribirom, što će još dugo i ostali, u tri naredna stoljeća (16, 17. i 18). Još se i 1732. spominju dvije tunere u Selcima kao posjed Bribira, u kojega se ime obavlja i trgovina drvom.
No u razdoblju od 1498, od posvete crkvice, do 1670, do utamničenja Petra Zrinjsikog i Franje Krsta Frankapana u Beču, dakle u toku 172 godine, naselje Selca razvijalo se i dalje. Svakako od 1577, kada je rod Zrinjskih došao u posjed Vinodola, prema tome i Selaca kao bribirske luke, ovo naselje napreduje nešto brže. Zna se da je na kraju toga razdoblja pod vlašću Zrinjskih naselje prošireno. Prilikom zapljene imanje porodice Zrinjskih 1670. postojala su u Selcima dva magazina soli, skladište sušene ribe i skladište maslinova ulja te radionica bačava za vino. Postojala je također tunolovka na otočiću podalje od obale u predjelu Podmirišća. Ovi podaci govore o već razvijenom naselju. Skladište sušene ribe i tunolovka svjedoče da su se žitelji Selaca bavili ribarstvom, da je tunolovka, smještena na pogodnom mjestu što se tiče kretanja tuna, davala i dobar ulov, a time i dobar prihod. Podatak o skladištu maslinova ulja upućuje na to da je maslinarstvo bilo privredna grana, a ulje se trošilo za pripremu riba za jelo, ali se svakako i prodavalo. Vinogradi se već prije spominju u Selcima, kako je navedeno, a postojanje radionice bačava za vino potvrđuje da je i vinogradarstvo bilo razvijeno. I dva magazina soli, koja se pripremala od mora, kazuju da se naselje proširilo. Ono ima svoju lučicu, nekakav gat za pristajanje brodica, jer je senjski kapetan Gali zaplijenjena dobra brodom odvezao iz Selaca. I to znači da su Selca već u doba Zrinjskih poznata luka, doduše pod vlašću gospoštije Bribira, kojoj je, uostalom, pripadalo cijelo naselje.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.