Modruška biskupija

Mihovil Bolonić
Izvor: CRKVENI PATRONAT NA PODRUČJU SENJSKO-MODRUŠKE BISKUPIJE, Senjski zbornik Vol. 5 No. 1, 1973.
Pogled sa Tržana na crkvu sv.Trojstva i mjesto gdje je stajala katedralna crkva sv.Marije
Photo © 2018 Darko Antolković

I u krbavskoj, odnosno modruškoj, biskupiji doći će do izražaja patronatsko pravo knezova Frankopana.To će posebno doći do izražaja kod prijenosa sijela biskupije iz Krbave (Udbine) u Modruš. Povod za to treba vjerojatno tražiti u činjenici da se sjedište krbavske biskupije, kojoj su pripadale župe Modruš i Vinodol, nalazilo u Krbavi, ,tj. u oblasti i na teritoriju krbavskih knezova Kurjakovića s kojima su krčki knezovi često dolazili do žestokih sukoba. Međutim je knez Stjepan Frankopan boravio u Modrušu. Knez Stjepan teško je podnosio da biskup pod kojeg je spadao i njegov teritorij stoluje na području druge kneževske obitelji. Zato je u smislu svoga patronatskog prava nastojao da se sjedište krbavske biskupije prenese u Modruš gdje je i sam stolovao.

U tom njegovom nastojanju osobito mu je pomogla činjenica što je tada na stolici krbavskih biskupa sjedio Modrušanin Franjo koji je stvarno već od god. 1457. boravio u Modrušu. Stoga ga te iste godine (1457) knez Stjepan Frankopan u ispravi kojom daruje Martinu Oštreheriću više prava i posjedovanja, kao i crkvu sv. Ivana Krstitelja, »ka se udrži v’ našem mesti v Modrušah pali crikve svetoga Marka«, u svom »stolnom mestu« Modrušu naziva ne samo krbavskim već i modruškim, dapače najprije modruškim, a ondakrbavskim (»pred gospodinom Frančiskom, modrušaninom, biskupom modruškim i krbavskim«).

I sada nije preostalo drugo, nego da ovaj stvarni čin koji je knez Stjepan Frankopan proveo na temelju svoga juspatronata, potvrdi i Sv. Stolica. Svakako još god. 1459. biskup Franjo službeno se naziva u Rimu krbavskim biskupom (»Franciscus Episeopus Corbaviensis« — u buli Pija II).
U tu svrhu knez Stjepan zajedno s krbavskim biskupom Franjom Modrušaninom polazi god. 1460. u Mantovu gdje se nalazio papa Pijo II s nakanom da ga zamoli za tu posebnu milost, koja mu je toliko stajala na srcu, tj. za prijenos sijela krbavske biskupije iz Krbave u svoje »stolno mesto« Modruš.
Prigodom svojeg višem jesečnog boravka u Mantovi knez Stjepan i biskup Franjo sporazumjele se s papom Pijom II u stvari. I jedva što su se oni povratili kući, papa Pijo II izdaje 4. lipnja 1460. bulu kojom stolicu krbavske biskupije sa svima pravima prenese u Modruš gdje župska crkva sv. Marka postaje stolnom crkvom (katedralom) sv. Marije.
Tako je biskupija prestala biti krbavska, i od tada se počela službeno zvati modruška, kao i biskup — ne više krbavski već modruški. U vezi s time senjski biskup Martin Brajković (1699—1704), u sporu komu pripada pravo imenovati modruškog biskupa, tj. da li papi ili kralju, izjavljuje, da krbavski biskup niti je niti je ikada bio različit (drugi) od modruškoga, jer je jasno iz kurijalnih spisa Sv. Stolice da je Pijo II god. 1460. prenesao sijelo biskupije iz Krbave u Modruš te je htio da se od tada krbavska biskupija naziva modruškom.
S tim u vezi donosi Farlati još nekoliko sličnih dokaza.
Prema tome je biskup Franjo Modrušanin bio posljednji krbavski i isto tako prvi modruški biskup.

Ova nastala promjena u dotadanjoj krbavskoj biskupiji nije nimalo bila po volji krbavskim knezovima Kurjakovićima s kojima je i tada knez Stjepan bio u svađi. Da i vidljivim načinom pokažu svoje nezadovoljstvo u stvari, krbavski knezovi zarobe biskupa Franju Modrušanina i bace ga u zatvor u kojem se nalazio još 12. kolovoza 1462. Vjerojatno na zamolbu i poticaj kneza Stjepana Frankopana papa Pijo II zamoli mletačku republiku za posredovanje u stvari. I doista mletačka republika šalje svoga izaslanika — duždeva tajnika Dominika Stellu — krbavskim knezovima zamolbom zamolbom krbavskim knezovima zamolbom Isti knezovi izjaviše mletačkom izaslaniku da su voljni pustiti modruškog biskupa sa svim njegovim stvarima na slobodu, ali uz uvjet da rečeni biskup neće ništa učiniti ili dati učiniti protiv njih bilo zbog krbavske biskupije ili zbog toga što su ga držali u zatvoru. Vijeće mletačke republike prihvatilo je uvjet krbavskih knezova i poslalo im ponovno svog izaslanika s pismenim obećanjima. O rezultatu posredovanja bila je obaviještena i Sveta Stolica.

Da navedemo ovdje još i ovo. Neki bi htjeli da je papa Pijo II premjestio biskupsku stolicu iz Krbave u Modruš zbog toga što je Krbava bila izložena turskim navalama, kako se nalazi zapisano i u nekom rimskom kodeksu. U tom naime kodeksu piše da je sijelo krbavske biskupije preneseno iz Krbave u Modruš »pošto je bila Krbava zauzeta od Turaka, što se dogodilo u XV stoljeću « ( » xpost occupatam a Turcis Corbaviam, quod contigit saeculo«).
Međutim, Farlati koji nam donosi rečeni tekst isključuje takvu mogućnost kao nedokazivu, »jer još ne bijahu Turci ušli oružjem u Dalmaciju niti su zavijorile njihove zastave, budući da ni Bosne, susjedne zemlje Dalmacije, nisu zauzeli prije godine 1463«.
To nam potvrđuje i povijesna činjenica da je do krvavog i žestokog sukoba između hrvatske plemićke vojske i Turaka — na Krbavskom polju (pod gradom Krbavom — danas Udbina) — došlo tek u rujnu 1493. godine.

I na koncu Farlati, ne znajući kako da drukčije protumači prijenos krbavske biskupske stolice u Modruš, misli da bi se moglo raditi o desetinama, koje su biskupu u Krbavi počeli sve više uskraćivati i sve manje i teže davati.
Stoga, papa Pijo II da pomogne krbavskom biskupu u pitanju njegova uzdržavanja dade preseliti njegovo sjedište u Modruš koji se nalazio pod vlašću knezova Frankopana koji su se odlikovali pobožnošću i darežljivošću u gradnji crkava i samostana i njihovom dotiranju.

I evo sada još dva slučaja u vezi s imenovanjem modruških biskupa na osnovu patronatskog prava.
Godine 1481. hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin služeći se carskim patronatskim pravom imenovao je zadarskog dominikanca fra Antuna, svog intimnog prijatelja i ispovjednika svoje žene Beatrice, modruškim biskupom. O tome je napisao fra Vicko M. Fontana: »p.f. Antonius (reda sv. Dominika) Dalmata Jadrensis, doctrina religioneque laudabilis,… Mathiae Corvini regis — Ungariae capellanus nee non Beatrici ejus conjugi a confessionibus existerat; ad modrussiens. episcopatum, procurante rege electus fuit anno 1481. a Sixto papa IV prout ex nigri epistola ad eundem regem … anno eodem 1481 apparet«.

I evo sada na koncu jednog spora između Sv. Stolice i kneza Bernardina Frankopana u pitanju imenovanja modruškog biskupa, početkom XVI stoljeća. Župom Modruš vladao je u to doba knez Bernardin Frankopan te se prema tome i modruška biskupija nalazila pod juspatronatom istog kneza.
Stoga je i imenovanje biskupa spadalo na njega. Iz prepiske Petra Pasqualiga, mletačkog ambasadora na dvoru kralja Ladislava (11. X 1509. — 9. VIII 1512), s mletekom republikom vadimo ovaj za nas zanimljiv slučaj. Prema njegovom izvještaju iz Tathe došao je 12. lipnja 1510. na kraljevski dvor papin
izaslanik. Taj papin izaslanik bio je od pape Juli ja II određen za biskupa u Modrušu. On je kao poklon donio kralju mač i šešir (spada e capello). Međutim, knez Bernardin Frankopan neće da ga prizna za biskupa (»gli denega il veseovato«). Kako je stvar završila nije nam poznato iz ovog izvora.
Ambasador Pasqualigo završuje ovaj svoj izvještaj, kako svi misle kako bi liga bila jača kad bi mletačka republika davala Ugarskoj više novaca.
Kako je rečeno iz izvora nam nije poznato ikako je ovaj slučaj završio, međutim, god. 1512. kao modruški biskup na petom Lateranskom crkvenom saboru spominje se Šimun Kožičić Benja, porijeklom iz zadarske plemićke obitelji. Na tom saboru održao je zapaženi govor o reformaciji crkve, »a u drugom (dijelu istog sabora, op. M.B,) o svetom ratu na Turke svoje domovine dušmane, gde je kjednu razložio koje su rane Turci zadali svim slovenskim krajinam, a napose Dalmacii i biskupu modruškoj te pohvali djedjerno junaštvo knezovah frankopanskih. Ovaj govor izadje izpod tiska pod naslovom: Bernardino de Frangepanibus Modrusie etc. comiti«.

Ovaj unos je objavljen u MODRUŠ i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.