Franjevački samostan u Modrušu

Mihovil Bolonić
Izvor: CRKVENI PATRONAT NA PODRUČJU SENJSKO-MODRUŠKE BISKUPIJE, Senjski zbornik Vol. 5 No. 1, 1973.
Jedan od najstarijih putova prema gradskim vratima Modruša 
Lijevo od puta nalazi se crkva sv. Duha i franjevački samostan.
Photo © 2018 Darko Antolković

Da rečemo ovdje još nešto o trećoj zadudžbini knezova Frankopana, tj. o franjevačkom samostanu u Modrušu. Ovdje se, naime, radi o zadudžbini kneza Stjepana Frankopana. Godine 1375. knez Stjepan, pošto mu je mletačka republika odobrila zajam, zamoli istu republiku da mu uzajmi galiju s kojom kani poći na neko sveto mjesto (ad sanctam Mariam de Casopo) sa željom da ispuni svoj zavjet (pro complendo quoddam vptum). Venecija mu dekretom od 27. travnja 1375. dade zamoljenu galiju i dozvoli mu još i to da smije sam u Mlecima najmiti toliko mornara koliko mu bude potrebno za put.
Koji je bio Stjepanov zavjet i zašto ga je učinio, nije poznato. Međutim, vjerojatno s tim zavjetom u vezi je i njegova nakana da u svojem stolnom mjestu Modrušu sagradi crkvu i samostan za redovnike sv. Franje. Prema nekim indicijama taj je samostan bio gotov već god. 1377, jer je sama hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta te godine zamolila papu Grgura XI da dozvoli senjskim franjevcima preuzeti samostan u Modrušu i u njemu se nastaniti.

Na rečenu molbu i preporuku uslijedio je odgovor pape Grgura XI, datiran u Rimu 19. siječnja 1378. Tim pismom papa dozvoljava senjskim franjevcima da mogu preuzeti crkvu sv. Franje, zvonik, zvon, groblje, kuće i drugo, što je sagradio i podigao »naš dragi sin Stjepan knez senjski« u svojem gradu Modrušu za njihovu upotrebu a na čast i pod imenom sv. Franje i koji je nakanio njima darovati sa svima pravima i sa svime što mu pripada.
Kao razlog toj dozvoli papa navodi, budući da se grad Modruš u krbavskoj biskupiji nalazi blizu raskolnika i nevjernika, i jer čitav dan hoda naokolo nema drugog franjevačkog samostana. Papa je također postavio i uvjet za primanje tog samostana, tj. da franjevci mogu primiti rečeni darovani im
samostan time, da mora biti uvijek u njemu po dvanaest redovnika. Tada je bio krbavski biskup Petar II (1370—1379).
Daljnja povijest ovog samostana nije nam poznata, ali po svemu izgleda da nije bio duga vijeka te da je nestao prilikom bitke na Krbavskom polju.
Stoga M. Sladović piše: »Sva je prilika da je 1493 i ovaj Mostar (tj. u Modrušu, op. M.B.) bitisao.«
U koliko nije nestao tada, onda je sigurno nestao početkom XVI stoljeća, kad su Turci god. 1512. opustošili modrušku biskupiju ili najkasnije god. 1527. kad su osvojili «sam Modruš.
Tada je izgleda i modruški biskup Šimun Kožičić, Zadranin, napustio svoju biskupiju i nastanio se u Zadru gdje je umro god. 1536. U tom smislu zabilježio je M. Sladović: »God. 1527 zaplaviše Turci Krbavu i Liku, razoriše dvore na Udbini i na Modruši što je Šimuna u Zadar povabilo ostavivši iz svojeg imutka svotu za popravu dvorih biskupskih … «

Ovaj unos je objavljen u MODRUŠ i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.