Ugovori o obnavljanju i uređivanju kaštela Novigrad na Dobri otkrivaju nam imena zidara i jednog stolara

dr.sc. Damir Stanić, Hrvatski državni arhiv

Fotografija Mladen Valjak

Vjerujem da pred ruševinama starih gradova i utvrda mnogi nerijetko pomisle, ta tko ih je to osmislio i tko ih je gradio? No to pitanje najčešće ostaje neodgovoreno jer uglavnom nisu sačuvana niti imena arhitekata ili glavnih građevinskih majstora, a kamoli zidara i drugih građevinskih stručnjaka ili samih radnika. No kada je o Novigradu na Dobri riječ, sreća nam se osmjehnula jer su sačuvani ugovori sa zidarima i jednim stolarom koji su 1666.-1667. obnavljali i uređivali kaštel. Tada je Novigrad bio u vlasti markiza Frana Krste Frankopana, koji je, kako to navodi Emilij Laszowski, odlučio „obnoviti i proširiti grad“.

Prema sadržaju ugovora potpisanog 6. lipnja 1666. u Bosiljevu, na kaštelu su radili zidari Tomaš Ferderbar, Lukeš Šnajder i Matija Slajnar „s drugimi dvimi tovaruši“, s kojima je za plaću u novcu i vinu dogovorena usluga „od rezanja kamena na četiri okna za Novidvor“. Navedeni su trebali „i od zidanja što bude potrebno načiniti, da s tom pogodbom izgotoviti imamo, kamen iskopati i ta okna četiri i još druga tri, da smo dužni unutar u zid postaviti i vas zid s vana i snutra pofrajhati i pobiliti ob našoj hrani“. Na kraju ugovora s tim vrijednim zidarima, meštrima svojega zanata, stoji rečenica „I zbog vekšega virovanja mi ne znajući pisati, jesmo lastovitemi rukami našimi ovde odzdola križe načinili“. Nepismeni ljudi, koji su doprinijeli podizanju građevine koja je stoljećima dominirala krajolikom, zaključili su ugovor crtanjem triju skromnih križića.

Par mjeseci kasnije, u listopadu 1666., ugovoreno je izvršenje stolarskih radova sa stolarom odnosno tišljarom Mikloušem Malićem, koji je trebao: „lipo s tišljarskim delom zrezivajući hrastove daske vse jednom formom na Novom dvoru štinge dvoje, dva čiardaka i ganak obiti, vence zgora i zdola načiniti.“. S Malićem je u veljači sljedeće godine sastavljen i ugovor prema kojem je trebao „veliki dugi stol za igranje“ načiniti, i to na način „kako se za jednoga cavallira pristoji.“ Emilij Laszowski smatrao je da se tu moglo raditi samo o stolu za biljar, što bi značilo da se radi o vjerojatno najranijem spomenu te igre na hrvatskom prostoru. Malić je izradu stola za igranje dovršio 9. ožujka 1667.

Budući da su imena onih koji su radili na starim gradovima i utvrdama koje nas i danas oduševljavaju najčešće isparila s vremenom, neka ovaj prilog bude mali spomen na te vrijedne meštre od nekada.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.