Krbava

Tekst/fotografije Tomislav Beronić

Današnja lokacija Gradina, nedaleko od Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, u stvari je stolno mjesto srednjovjekovne župe Krbava. Povijesno gledano, pripadala je Gusićima, jednom od dvanaest starih hrvatskih plemena, odnosno njihovoj grani Kurjakovića koji su obiteljsko ime dobili po Kurjaku Gusiću.U povijesnim izvorima današnja Gradina spominje se kao Castrum Corbavia, odnosno kaštel Krbava, još od desetog stoljeća, pa sve do napuštanja u 16. stoljeću zbog nadiranja Turaka i vlaških martoloza. Martolozi su kršćanske paravojne jedinice koje su bile u službi osmanlijske vojske i zapamćene su kao pljačkaši, silovatelji i hvatači roblja koji su najčešće išli ispred glavnine turske vojske. Uvidjevši štetnost martoloza nakon osvajanja teritorija osmanlije su ih rasformirale.U vrijeme Krbavske bitke, u kaštelu je živjela jedna kneginja iz roda Frankopana. Bila je to Doroteja, kći kneza Bartola XI. Frankopana Brinjskog, žena Karla Kurjakovića Krbavskog, jednog od poginulih hrvatskih velikaša na Krbavskom polju. Kad već spominjem kneginju Doroteju i njezinog supruga Karla, moram i njihovog sina Ivana Karlovića, hrvatskog bana iz vremena potpisivanja Cetingradske povelje 1527. godine. Njegovo prezime Karlović potiče od oca Karla Kurjakovića, jer prema tadašnjim običajima, prezime još uvijek nije bilo ustaljeno, već je „prilagođavano“ očevom imenu. Možda bi bilo najbolje reći da je njihov sin imao puno ime i prezime otprilike ovako: Ivan Karlović Kurjaković Gusić. Zanimljivo je i da su sva ta prezimena koristila isti motiv na obiteljskom grbu – gusana. Kaštel i cijeli posjed Krbava bio je na, u ono vrijeme, strateški zanimljivom mjestu prolaza prema Bosni, kojom su tada već vladali Turci. Tim prolazom osmanlije su išle prema Hrvatskoj i Kranjskoj u svoje pljačkaške pohode. Da bi zaštitila ne samo kaštel već i cijeli svoj posjed od napada Turaka, kneginja Doroteja pristala je plaćati danak osmanlijama. Sve je to prestalo godine 1527. kada je kaštel Krbava napušten i vremenom razrušen. I još jedna crtica vezana uz kneginju Doroteju. Njezino ime spominje se u ostavinskoj raspravi iza kneginje Marije Katarine Frankopan, kćeri posljednjeg krčkog kneza Ivana VII. Frankopana, vođenoj u Veneciji. Doroteja je, naime, na toj raspravi sudjelovala kao potencijalna nasljednica miraza Marije Katarine Frankopan vrijednosti 5.000 zlatnih florina, što je za ono vrijeme bila golema svota novca. Iz tog miraza Marija Katarina ostavila je 1.000 zlatnika za izgradnju crkve u franjevačkom samostanu na Košljunu u kojoj je kasnije i sahranjena. Možda i kao posljedica tog spora, prijenos posmrtnih ostataka kneginje Marije Katarine iz Venecije na Košljun, odgađao se čak deset godina. Eto, od Udbine do Krka, pa čak sve do Venecije (čak i malo dalje, ali sada više nećemo o tome), proteže se ime Frankopana, porodice koja je duboko, duboko utkana u hrvatsku povijest. Zato mi i jeste zanimljiva.I za kraj, prilažem nekoliko fotografija ostataka katedrale sv. Jakova i kaštela Krbava. Ako vas put nanese prema moru, starom cestom kroz Liku, izdvojite pola sata za obilazak ove dvije lokacije, a ako imate malo više vremena, uputite se i u dolinu pogledati ostatke crkve u crkvi kraj koje su pokopani poginuli u Krbavskoj bitci i odajte im počast paljenjem svijeće u novoj velebnoj crkvi.