Kočija puna zlata

Izvor: skrivenoblago.com

Fotografija deviantart.com/darkadathea

LEGENDA kaže je jednom prilikom bježeći od Turaka, pop Martin cijelu kočiju blaga, koju je prethodno oteo od svojih progonitelja, morao da baci u vrelo jedne reke. Koje? Niko pouzdano ne može da kaže.

U Sokobanji će vam reći da je kočija sa blagom potonula u duboki vir Moravice, u Žagubici, na primjer, da je blago progutao izvor Mlave. Tražili su ronioci i u Moravici, na mjestu gdje je teren toliko nepristupačan da je bilo potrebno veliko umijeće samo da se sa litica spuste do kanjona. Ronili su u Mlavi i do 30 metara dubine. Ni kočije, ni blago – nisu našli.

U sokobanjskom kraju duboki vir koji krije tajne blaga nalazi se baš ispod Soko-grada, rimske tvrđave koja je uzduž i popreko prekopavana, a prastare zidine uništavane, zbog vjerovanja da je “neko blago” tu negdje. Ispod te litice, možda čitavih sto metara u dubinu, kovitla se veliki vir.
– Moguće da je pop Martin bacio kočiju baš sa litice dole u vir – kaže Zoran Mirković, lovac na hajdučko blago koji deset godina traga baš po ovoj oblasti. – Iako je predio strm i krševit, ovdje je bio put, još su ga Rimljani napravili, a poslije ga koristili Turci dok nisu u međusobnom obračunu, kako kaže povijest, srušili utvrdu Soko-grad. Vjerovatno je tim putem pop Martin bježao u planinu, a kada je vidio da će ga Turci sustići, šta je drugo mogao nego da plijen baci u vodu. Na sigurno, u duboki vir.

U KRAJU oko Žagubice, koji smo takođe obišli prateći priču o blagu popa Martina, tragači “znaju” da je kočija u izvoru Mlave. Sugovornici koji nisu željeli da im spominjemo imena rekli su nam da su tu osobno tražili.
– Ja sam ronio, sa opremom, ali voda je tu duboka i do 50 metara. Donekle sam došao, možda do tridesetak metara, dublje sam vidio pećine i nisam smio. Zbog pritiska i virova.
Predio oko vrela Mlave priroda je načičkala mnogobrojnim pećinama. Ima ih stotine, kažu naši sugovornici, i većina je neistražena.
– Najčešće dolaze speleolozi, ali sa njima provuku se i lovci na staro blago – kažu tragači iz Žagubice, u mnoge od tih pećina nitko nikada nije ni ušao.
Ispred nekoliko relativno vidljivih pećina, čije ulaze sve više prikrivaju šuma i rastinje, rekli su nam lovci na blago, nailazili su na tragove kopanja. Tu su duboke, nezatrpane rupe, ili do pola zatrpane. Nisu se trudili da sakriju da su tu kopali. Često se na stijenama ispred pećina mogu videti tragovi pijuka ili nekog tvrdog predmeta. To može da znači da su oni koji su tražili blago, možda naišli na znak koji pop Martin opisuje u svojim mapama, i da su ga namjerno izbrisali, da drugi tragači ne bi išli njihovim putem.
– To znači da je sigurno, na tom mjestu, bio znak koji je pop Martin ostavio kao putokaz u enigmi gdje je zakopao blago, ali ga je onaj tko ga je prvi vidio uništio, kako drugi tragači ne bi riješili zagonetku i prije njega našli blago – veli Mirković. A MOŽE li to da znači da su našli blago?
– Može – uglas odgovoriše Mirković i njegov kolega koji je želio da ostane anoniman, jer se tim poslom više ne bavi a i neće, kako je objasnio, jer se umorio od lutanja. Onda su, svako zasebno, dodali: A možda i nisu…

Dok se u Srbiji vjeruje da je kočija završila u Moravici, Mlavi, Peku, u Bugarskoj smatraju da se to dogodilo u trnovskom okrugu. Ista je priča, isti su progonitelji popa Martina, kočija je puna zlata, jer je Martin Himović presreo karavanu koji je nosio zlatnike u Carigrad, samo je drugo mjesto. Na bugarskim mapama popa Martina navodi se da je kočija bačena u neku rijeku kod sela Balvan, Top Korija, Kotlenica, Koseličev dol, Kata čalasta, Čurčkovec, Studenija, Kladenac, selo Kajadžik, Kamenarevo…
Lovci na blago iz Srbije, koji su imali kontakte sa “kolegama” iz Bugarske ili su se interesirali za problematiku, rekli su nam da nitko ne može biti siguran gdje je potonula kočija: Srbi veruju da je u Srbiji, Bugari da je u Bugarskoj. Dešavalo se, ipak, da lovci na blago iz Bugarske dođu u Srbiju. Kao što se dešavalo da su neki naši išli tamo.
– To znači da su tragali i jedni i drugi sigurno dugi niz godina, da ništa nisu našli i da su se razočarali. Zato je Bugarin pomislio da je zlato ipak u Srbiji, a Srbin da je zlato u Bugarskoj. Ali, ja ne bih išao u Bugarsku. Ja znam, zlato je ovde, u Srbiji, samo gdje?