Istraživači utvrda

karta_kotoribe_stara_08

EMIL LASZOWSKI,  hrvatski povjesničar, arhivist i kulturni djelatnik (1868–1949).

Od 1891. bio je zaposlen u Hrvatskome zemaljskom arhivu u Zagrebu, gdje je 1899., zajedno s I. Bojničićem, pokrenuo Vjestnik Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva (urednik 1925–30). Uredio je županijske arhive u Bjelovaru i Virovitici te surađivao na sređivanju građe više hrvatskih arhiva, znatno unaprijedivši arhivsku struku. Bio je urednik mjesečnika za genealogiju, biografiju, heraldiku i sfragistiku Vitezović (1903–05), suradnik u uređivanju Diplomatičkoga zbornika kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. VI–XII, 1908–14), urednik časopisa Hrvatski zmaj (1918., 1919., 1925), leksikona Znameniti i zaslužni Hrvati (1925) te višegodišnji urednik lista Prosvjeta. Zajedno s V. Deželićem st. i S. Širolom osnovao je Družbu »Braće Hrvatskoga Zmaja« (1905). Na njegov su poticaj 1907. bili osnovani zagrebački arhiv (danas Državni arhiv u Zagrebu), knjižnica (danas Knjižnice grada Zagreba) i muzej (danas Muzej grada Zagreba). Sudjelovao je u izdavanju više zbirki arhivske građe: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja nekoć »Zagrebačko polje« zvane (I–IV, 1904–08), Habsburški spomenici Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Monumenta Habsburgica Regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae, I–III, 1914–17), Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog grada Zagreba (XII–XVIII, 1949) i Građa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. stoljeću: izbor isprava velikih feuda Zrinskih i Frankopana (1951). U znanstvenom radu ponajviše se bavio poviješću gradova i gospodarskom poviješću Hrvatske. (enciklopedija.hr)

Djela:

  • Hrvatske povijesne građevine (I.), 1902.
  • Matica plemstva županije Požeške, Srijemske i Virovitičke 1745-1902, 1903.
  • Povijest plem. općine Turopolja nekoć Zagrebačko polje zvane(koautori V. Deželić, J. Barle i M. Šenoa, I–II, 1910–11),
  • Povijest Desinca-Prhoća nekoć hrvatske plemenske općine stare županije podgorske, 1914.
  • Iz prošlosti Vrbovca rodnog mjesta hrvatskoga bana Petra grofa Zrinskoga, 1921.
  • Gorski kotar i Vinodol, 1923.
  • Stari i novi Zagreb, 1925. (pretisak 1994.)
  • Grad Ozalj i njegova okolina, 1929.
  • Grof Ivan Zrinski sin sigetskoga junaka, 1934.
  • Stari lički gradovi, 1941.

 

GJURO SZABO,   hrvatski konzervator i povjesničar (Novska, 3. II. 1875 – Zagreb, 2. V. 1943).

Specijalizirao se iz konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih spomenika. Na temelju radova na srednjovjekovnim građevinama u Slavoniji postao je 1911. tajnik Zemaljskoga povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji, koje je bilo osnovano njegovim zauzimanjem. Na tom je položaju utjecao na primjenu suvremenih načela konzervacije. Bio je i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt 1919–26. te Muzeja grada Zagreba 1928–43. Od 1936. član JAZU (danas HAZU). Objavio je velik broj radova s područja povijesti, povijesti umjetnosti i kulture, toponomastike, zaštite spomenika i muzeologije, osobito o spomeničkoj baštini i burgovima sjeverne Hrvatske te povijesti i spomenicima Zagreba. U njima je temperamentnim stilom stalno održavao zanimanje za spomenike kao kulturnu baštinu u doba kada njihovo čuvanje nije imalo čvrste zakonske podloge. (enciklopedija.hr)

Djela:

  • Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.
  • Prilozi za građevnu povijest zagrebačke katedrale, Zagreb 1929.
  • Iz starih dana Zagreba, svezak 1 1929., svezak 2 1930., svezak 3 1933.
  • Umjetnost u našim ladanjskim crkvama, Zagreb 1930.
  • Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb 1939.
  • Stari Zagreb, Zagreb 1941.

Brojni tekstovi na temu burgova objavljeni u raznim stručnim časopisima.

 

IVAN KUKULJEVIĆ-SAKCINSKI,  hrvatski povjesničar, književnik, bibliograf i političar (Varaždin, 29. V. 1816 – Puhakovec, Hrvatsko zagorje, 1. VIII. 1889).

Putovao je po Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni, Albaniji, Grčkoj i Italiji (1854., 1856–57. i 1873) i prikupljao građu za povijest, prepisivao epigrafske spomenike i skupljao druge starine. Objavio je prvi umjetnički biografski leksikon južnih Slavena u pet svezaka (nedovršeno, slova A–S) Slovnik umjetnikah jugoslavenskih (1859–60), kojim je utemeljio hrvatsku povijest umjetnosti kao znanstvenu disciplinu. Pisao je stručne rasprave, monografije i članke o hrvatskim umjetnicima, starim gradovima i umjetničkim spomenicima (Julije Klovio, 1847; Događaji Medvedgrada, 1854; Andrija Medulić, slikar i bakrorezac – Andreas Medulić Schiavone, Maler und Kupferstecher, 1863; Njeke gradine i gradovi u kraljevini Hrvatskoj, I–III, 1869–70; Zrin grad i njegovi gospodari, 1883). Autor je i prve hrvatske znanstvene bibliografije Bibliografija hrvatska I. Tiskane knjige (1860–63) u koju je uključio oko 3000 bibliografskih jedinica (knjiga, časopisa, novina, članaka) objavljenih u razdoblju od 1483. do 1860. i razvrstanih u tri niza: knjige na glagoljici, na ćirilici i na latinici. Objavio je više zbirki izvora za hrvatsku povijest: Prava kraljevstva Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Iura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, 1861–62), Hrvatski spomenici (Acta Croatica, 1863), Diplomatički zbornik kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, 1874–75). (enciklopedija.hr)

MILE MAGDIĆ, hrvatski povjesničar (Ogulin, 29. IX. 1847 – Zagreb, 3. II. 1931).

Nakon studija povijesti u Grazu predavao na Kraljevskoj velikoj realci u Zagrebu (1872) i gimnaziji u Senju (od 1873). Od 1887. do umirovljenja 1908. službovao kao gimnazijski ravnatelj u Gospiću, Osijeku, Srijemskoj Mitrovici i Varaždinu. Istraživao je povijest i kulturnu baštinu Senja (gdje je uredio gradski arhiv), Primorja, Like i Krbave. U Starinama, časopisu JAZU, i Vjestniku Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva objavio je veći broj povijesnih rasprava o senjskim plemićkim obiteljima i arhivsku građu iz prošlosti grada Senja. U podlistku Narodnih novina (1899–1917) pisao o gradovima i utvrdama Vojne krajine. Značajnija djela: Topografija i poviest grada Senja (1877), Život i djela Senjanina Mateše Ant. pl. Kuhačevića, hrvatskoga pjesnika XVIII. vieka (1878), Topografija i povijest Ogulina (1926). (enciklopedija.hr)

RADOSLAV LOPAŠIĆ, hrvatski povjesničar (Karlovac, 20. V. 1835 – Zagreb, 25. IV. 1893).

Pošto je privatno izučio za pravnika, bio je 1866. postavljen za kotarskog suca u Severinu, a 1871. za bilježnika Zagrebačke županije. Godine 1891. bio je imenovan tajnikom kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu. Od 1883. bio je dopisni član JAZU. Pisao je povijesne studije, prikupljao stare isprave i arheološke predmete, te je objavljivao monografije o pojedinim gradovima. Osobito su važna djela u kojima je sakupio arhivsku građu (Hrvatski urbariUrbaria lingua Croatica conscripta, 1894. i Spomenici hrvatske Krajine, I–III, 1884–89). Jedan dio prikupljene građe (o otporu Zrinskih i Frankapana bečkomu centralizmu, o protestantizmu u Hrvatskoj i o Vojnoj krajini) objavio je u Starinama, časopisu JAZU. S historiografskog aspekta važne su njegove studije o povijesti nekih gradova i utvrda (Karlovac, Ogulin, Bihać i dr.).

Djela:

  • Urbar modruški od god. 1486.”, Ogulin, 1997.
  • “Oko Kupe i Korane”, Matica hrvatska, Zagreb, 1895.
  • “Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice”, Matica hrvatska, Zagreb, 1890.
  • “Spomenici hrvatske Krajine, knjiga III. od god. 1693. do 1780.”, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1889.
  • “Dva hrvatska junaka: Marko Mesić i Luka Ibrišimović”, Matica hrvatska, Zagreb, 1888.
  • “Spomenici hrvatske Krajine, knjiga II. od god. 1610. do 1693.”, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1885.
  • “Spomenici hrvatske Krajine, knjiga I. od god. 1473. do 1610.”, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1884.
  • “Karlovac: poviest i mjestopis grada i okolice”, Matica hrvatska, Zagreb, 1879.

 

GORAN MAJETIĆ, istraživački novinar, Udruga Kameleon Karlovac

dr.sc. KREŠIMIR FILIPEC, Katedra za opću i nacionalnu arhelogiju, Filozofski fakultet Zagreb

Bibliografija

dr.sc. KREŠIMIR REGAN, viši leksikograf, Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Bibliografija

dr.sc. JURAJ BELAJ, viši znanstveni suradnik, Institut za arheologiju Hrvatske

Bibliografija

LINDA BEDNJANEC, dipl. arheolog

Blog

dr.sc. MILAN KRUHEK

Bibliografija

dr. sc. TAJANA PLEŠE, viši konzervator arheolog, Voditeljica odjela za kopnenu arheologiju Hrvatskog restauratostkog zavoda

Bibliografija

dr.sc. TATJANA TKALČEC, viša znanstvena suradnica, Institut za arheologiju Hrvatske

Bibliografija

dr.sc. ZORISLAV HORVAT

Oglasi