Daljinsko istraživanje uvale Soline na otoku Krku

Bartul Šiljeg, Institut za arheologiju
Izvor: Adriamphoraea, Radovi s okruglog stola
Zagreb, 21. travnja 2016. g., Institut za arhologiju

Uvala Soline je zatvorenoga, ujezerenoga tipa; ulaz u uvalu je uzak pa je izmjena morske vode vrlo slaba, a i vrlo je plitka. U smjeru istok – zapad uvala je duga oko 3, a
u smjeru sjever – jug oko 2 km. Zatvara ju poluotok Sulinj sa sjeverne i rt Glavati s južne strane. Uvala se smatra najsigurnijom za sidrenje na cijeloj istočnoj obali otoka Krka.
Pruža siguran zaklon od svih vjetrova, problematična je po buri jer je isplovljavanje iz uvale opasno zbog izuzetno jake bure u Vinodolskom kanalu. Dno je muljevito čime je vrlo pogodno i sigurno za sidrenje. Obale su blage i vrlo pristupačne na svim mjestima.
Na zapadu u uvalu utječe Veli ili Dobrinjski potok. Veli potok je zapravo maleni vodeni tok vrlo nestalnog, gotovo bujičnog karaktera.
U zimskom periodu godine je bujan, a za vrijeme obilnih oborina se i izlijeva iz korita u svom donjem toku i popolavljuje. Ljeti često potpuno presuši. Izvire na dva mjesta: Ogreni kraj Dobrinja te nedaleko od Krasa.
Uvala je zapravo potopljeni nastavak središnje flišne zone koju čini dobrinjsko polje s Velim potokom. Zapadni dio uvale je najplići s niti 2 metra dubine, a u nastavku je
pješčanik Meline (Sl. 1).

Čitava uvala i naselja administrativno pripadaju općini Dobrinj. Samo općinsko središte Dobrinj je ranosrednjovjekovni kaštel smješten na uzvisini ponad uvale, iznad mjesta Soline. Stoljećima se uvala često nazivala Dobrinjskim zatonom.

Smatra se da je na području Melina još u antici postojala solana. U srednjem vijeku, solane su držali krčki knezova Frankopani (Bradanović 2012: 142-143 s ranijom literaturom). Frankopanima je solane 1. studenog 1412. godine, potvrdio sam Hrvatsko-ugarski kralj Sigismund. Antonio Vinciguerra, koji je bio venecijanski upravitelj otoka,
piše da solana proizvodi “izvanrednu sol” (saline excellentissime). O solani piše i Augustin Valerije u svom izvješću iz 1527. godine. O važnosti solane svjedoči i činjenica da su u srednjem vijeku sela Soline, Sužan i Šugare činile zasebnu administrativnu jedinicu s posebnim sucem. Padom otoka Krka pod vlast Mletačke Republike 1480. g. solane su zatvorene kako ne bi konkurirale venecijanskim solanama. Pogodnost za proizvodnju soli očita je: s obzirom da je pješćanik Meline velika zaravnjena površina u nastavku zaljeva i samu pličinu zaljeva.

U 19. st. na Melinama je radila i tvornica crijepova („Opukarija“), ali, iako je proizvodila kvalitetne crjepove, zbog nesloge suvlasnika, loših uvjeta rada te loše povezanosti
s odredištima je propala. Krajem 2006. godine u suradnji Instituta za arheologiju, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja i Zavičajnog muzeja Poreštine,
započela su arheološka istraživanja na području uvale Sveti Petar na sjeverozapadnoj strani uvale Soline, u neposrednoj blizini ruševina srednjevjekovne crkvice Svetog Petra.
Tom prilikom pronađeni su brojni ostaci antičke keramike, a koja upućuje da je izvjesni Sekst Metilije Maksim, vlasnik keramičke radionice u antičko doba na području današnje Crikvenice, imao i keramičku radionicu u uvali Sveti Petar (Sl. 1 i 4)
(Lipovac Vrkljan, Starac 2007 s ranijom literaturom).

Za daljinsko istraživanje koristili smo zračne snimke Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Snimci su dostupni na mrežnim stranicama Geoportal i ARKOD. Korišteni su i snimci sa stranica Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja.
To su snimci nastali prije 1968. g. gdje su zbog značajno manjeg biljnog pokrova vidljivi arheološki ostaci na području okoline uvale Soline. Također su korišteni i snimci s mrežnih stranica Google Earth koji su cijelim nizom snimaka iz različitih godišnjih perioda omogućili vidljivost pojedinih struktura pod morem i na obalama zaljeva.

Od struktura zanimljivih za proučavanje gospodarske aktivnosti u prošlosti ističu se pravilni objekti/zidovi na području Meline gdje su na mjestu ulijevanja Veloga potoka u uvalu vidljiva dva veća objekta. Na desnoj strani potoka građevina je veličine 50 x 20 m
pregrađena u dvije podjednake prostorije. Južna prostorija izgleda na nekim snimkama pregrađena sa dva zida nešto tanjih dimenzija.
Građevina na lijevoj obali Velog potoka je veličine 30×25 m također pregrađena na pola (Sl. 3).

Zbog veličine za sad ih pripisujemo građevinama koje su služile pri dobivanu soli. Istom je služio i pravokutni objekt od kojeg vidimo na snimkama samo dva zida u moru ispod naselja Čižići. To bi trebao biti veći bazen koji je prihvaćao more na početku procesa dobivanja soli (Sl. 2).

Drugi dio istraživanja posvećen je uvali Sv. Petar unutar uvale Soline.
Već ranije je kolegica Lipovac Vrkljan utvrdila postojanje ostataka keramičarke djelatnosti iz antičkog doba i pretpostavila postojanje lučkih objekata (Lipovac Vrkljan, Starac 2007). Na snimkama smo utvrdili četiri ostatka pristaništa (Sl. 4) koji su danas pod vodom (zbog podizanja razine mora od antičkog vremena za 1,5-2m). U blizini uvale Sv. Petar prema sjeveru nalazi se Jezero vjerojatno veća lokva. Zanimljivo je jer lokve obično nastaju na mjestu gdje se taloži glina koja onda zbog nepropusnosti zadržava kišnicu čineći lokvu/Jezero (Sl. 4). Zbog svoje veličine mogla je služiti kao izvorište gline za keramičarsku proizvodnju.

Dakle, u uvali Soline nalazimo sve osnovne preduvjete za keramičarsku proizvodnju: glina iz lokve Jezero, voda iz Velog potoka, šuma kojom ovo područje obiluje, povezanost s tržištem preko dobrog sidrišta u uvali Sv. Petar, ali i blizina Omišlja odnosno Fulfinija rimskog municipija na zapadnoj strani otoka (Čaušević Bully, Valent 2015) s kojim je sigurno postojala i kopnena veza. O dodatnom značaju ovoga područja govori i koncentracija prethistorijskih gradina u bližoj okolici uvale Soline (do 3 km zračne linije): Sv Ivan kod Sužana (Sl. 5), Dobrinj, gradina Županja, Gračište kod Sv. Ivana Dobrinjskog. (1)

1 Ovaj je rad nastao u sklopu aktivnosti projekta RED – Roman economy in Dalmatia Hrvatske zaklade za znanost (IP-11-2013-3973).

Popis literature/Bibliography:
Bradanović, M. 2012, Razvitak naselja na kvarnerskim otocima – primjer Dobrinja,
Ars Adriatica, Vol. 2, 139–156.
Ĉaušević Bully, M., Valent, I. 2015, Municipium Flavium Fulfinum. Dijakronijska
studija gradske strukture s posebnim osvrtom na forumski prostor, Prilozi Instituta za
arheologiju u Zagrebu, Vol. 32, 111–145.
Lipovac Vrkljan, G., Starac, R. 2007, Soline − uvala Sv. Petra (otok Krk), Annales
Instituti Archaeologici, Vol. III, 97–98.

Elektronski izvori:
http://www.geoportal.hr
http://www.arkod.hr
https://ispu.mgipu.hr/