Makete i rekonstrukcije Daria Šošića

Dario Šošić
Izvor: Vukovarska utvrda Vukovo

ILOK

Ilok je u srednjem vijeku bio važan grad, s naseljem purgara (“slobodni kraljevski grad”), dvorom – sjedištem magnata, vlasnika mnogih posjeda širom srednje Europe, prijelazom preko Dunava, razvijenim obrtom i trgovinom, i – ne najmanje važno – okružen rodnom srijemskom zemljom. Smješten je na izbrežini nad Dunavom, na obrambeno povoljnom položaju, na način aksijalnih burgova. Naselja građana – purgara iločkih bila su raspoređena uokolo utvrde te na drugoj obali Dunava. U Iloku je prije – možda u 14. ili početkom 15. st. – postojao srednjovjekovni burg, no on bi mogao biti na sjeveroistočnome uglu Iloka, tamo gdje je danas franjevački samostan. Istaknuti položaj na obali Dunava vjerojatno je bio razlogom da ga je Nikola Iločki izabrao za svoje sjedište: ne treba zaboraviti da je u jednom trenutku on pretendirao čak i na ugarsko-hrvatsku krunu! Ovakav poduzetan, bogat i vlastohlepan čovjek učinio je Ilok, takoreći preko noći, bogato uređenom
rezidencijom. I to više nije burg, već kraljevsko sjedište s palačom i svim drugim sadržajima u sigurnosti njegovih utvrda bile su crkve, samostani, možda i kovnica novca u kojoj od kvadratnih kula, stari burg, a svakako podrum dobrih fruškogorskih vina.
Palas (kaštel) glavna je stambena zgrada i reprezentativni stambeni prostor unutar obrambenog sustava srednjovjekovnog grada. Kao kvalitetniji oblik stanovanja zamijenio je dotadašnji stambeni prostor u glavnoj gradskoj kuli. Građen je najčešće na dva kata s podrumskim prostorijama koje su služile kao tamnica i razna spremišta. Smatra se da je gradnja palasa, smještenog na zapadnom dijelu utvrđenog Iloka, vjerojatno započela kad i gradnja prvih kvadratnih kula, sredinom 15. stoljeća, o čemu svjedoče jednake profilacije prozora sa šprljicima na srednoj kvadratnoj kuli koji se pojavljuju i na samom palasu.
Današnji dvorac Odescalchi sagrađen je na ostacima tog palasa u 18 stoljeću I mjenjao se kroz vrijeme. Danas je u njemu smješten Muzej grada Iloka.

 

TVRDI GRAD BOGOČIN (VILINGRAD)

Srednjovjekovna utvrda Bogočin nalazi se na lijevoj strani rijeke Krke, blizu prominskog sela Bogetića na izdvojenoj stijeni iznad provalije. Njena strateška važnost je kontrola Carigradske drage, a zauzimala je prostor od 1000 kvadrata. Ime mu vjerojatno potječe iz poganskog vremena kada su se na njemu palile vatre u čast bogovima. Po legendi, u 9. st. bio je sijelo hrvatskih župana. Isprva su mu gospodari velmože Martinušići, a kasnije gospoda Bogetići. U izvornoj građi spominje se 1486. g. kao Bogochin, a 1484. g. kao Bogachijan, dok je na karti Pagani iz prve polovine 16. st. označen kao Buguncic. O utvrdi imamo malo povijesnih podataka, a najzanimljivija je legenda o knezu Bogoju, koji je bio gospodar obližnjeg sela Bogetića: “On je sagradio lijepe dvore za svoga jedinca Bogdana i njegovu nesuđenu nevjestu Miljevu iz Ključa, obližnjeg sela na ušću Čikole. Njezina majka Čika ponosna udovica Domagojeva, lijepo je opremila svoju kćerku za udaju, a puno njenih prijateljica je također pripremilo darove. Na svadbu je došlo mnogo svatova, sedam banova i dvanaest župana. Kada su svatovi došli do Bogočina, ispod klisura kanjona rijeke Krke iznenada je doletio krilati zmaj i ugrabio mladu nevjestu te je odnio u jezero kod Brljana. Bijesan Bogdan baci se za svojom ljubavi u Brljan da je spasi, ali se utopi. Tužan mladoženjin otac razdjeli svoje bogatstvo hrvatskim banovima i sirotinji da ga spominju u narodu. Ostatkom novca sagradi samostan Aranđelovac, na pogled Bogočinu da redovnici mole za njega i mlade nesretnike koji stradahu u Brljanu, a obzida Čučevo i Nečven (dva nasuprotna grada na Krki). U njihove visoke kule uzida dvije sestre da danju i noću nariču za njegovim Bogdanom. Također je napravio mostove na Roškom slapu i Brljanu uz obavezu putnika da plaćaju po dvije suze carine za prijelaz, za njegova Bogdana. Svoj Bogočin je razrušio do temelja, a sam se netragom uputio u svijet.” “Banica Čika sagradila je kulu prema Ključu, da u njoj stalno gore svijeće za spokoj duše Miljeve i Bogdana. Od toga doba narod prozva Bogočin – Vilingradom, a potok pod Ključem Čikolom, brijeg (brinu) kod Ključa Miljevcima, Puničku dragu i Babin grad po jadnoj banici.”

 

DRNIŠKI STARI GRAD – GRADINA

Model Drniške utvrde sa djelomično rekonstruiranim zidinama. Utvrda Gradina nalazi se u gradu Drnišu, na uzvisini od 344 m nadmorske visine, iznad kanjona rijeke Čikole. Izgrađena na lokaciji od strateškog značaja, nudi prekrasan vidik na grad Drniš i planinu Prominu, koji se dalje širi na Petrovo polje i vraća natrag u dubinu stjenovitog kanjona Čikole. Pretpostavlja se da je bila dijelom sustava utvrda u vlasništvu velikaške obitelji Nelipić. Tijekom vladavine Otomanskog carstva Gradina je bila nadograđena za obrambene svrhe. Dolaskom Mlečana, krajem 17. stoljeća, naređeno je njeno rušenje. Međutim, uskoro je obnovljena zbog prijetnje od provala Turaka, prisutne sve do 1715. god. U 19. stoljeću tvrđava je izgubila svaku funkciju i postala izvorom građevinskog materijala za rastući grad Drniš. Danas vidljivi ostaci na južnoj strani dio su srednjovjekovne utvrde, dok je središnja kula i sjeveroistočni obrambeni zid iz razdoblja osmanske vladavine. Gradina je registrirana kao spomenik kulture.

 

SREDNJOVJEKOVNI ERDUT

Pretpostavljena rekonstrukcija starog Erduta 15.stoljeće.

 

KOLOĐVAR

Zidine tj. Korođgrad ili Kolođvar podigla je obitelj Korogy na mjestu rimske utvrde, kako smatraju povjesničari, oko 1250. g., kao obranu od najezde Tatara. Sama tvrđava Korog u spisima se spominje 1290. g. Utvrda je kao sojenica od tvrdog građevinskog materijala sagrađena na sjeveroistočnom dijelu korogyvarskog rita – poznate depresije koja se smjestila između Čepina, Vuke, Dopsina, Hrastina i Ernestinova. Tlocrt kule je kružan, s promjerom oko 40m, u središtu utvrđenog dijela je otvoreni dvorišni prostor na kojemu se nalaze ostaci četverokutne porušene kule, što upućuje na zaključak da se ispod ove pozornice nije nalazila jama s lavovima. U 17. st utvrda se spominje kao Dirutum castellum Korogyvar, što se odnosi na vrstu utvrde, a znači grad u močvari. Uzevši to u obzir, on je specifičan i jedinstven primjer utvrde u hrvatskim krajevima, s obzirom na poseban sustav gradnje na hrastovim štapovima, koji su slagani unakrsno na močvarnoj podlozi. Kako je to područje melioracijom isušeno, Zidine su se našle na uzvisini. Kada su Turci 1526. g. osvojili Osijek, Kolođvar je razrušen i napušten. Iz toga vremena o njemu ne postoje nikakvi podaci i od tada više nije obnavljan.

 

STARI GRAD VUKOVAR – CASTRUM WALKOW

Model utvrde u omjeru 1:200

Sve rekonstrukcije i makete koje je Dario Šošić napravio možete vidjeti na Facebook stranici Vukovarska utvrda Vukovo.