Kasnosrednjovjekovne utvrde novogradiškog i požeškog kraja

Izvor: Diplomski rad Marine Matković na temu “Kasnosrednjovjekovne utvrde novogradiškog kraja” 2013.

Nedavno mi se mail-om javio Stjepan Cvitić, amater zaljubljenik u arheologiju i srednjovjekovne utvrde, koji prati arheologiju u požeškom i novogradiškom kraju. Osobno sam obišao utvrdu Bijela Stijena, pa sam odlučio “progooglati” i potražiti više informacija na ovu temu. Pronašao sam diplomski rad Marine Matković studentice arheologije, Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Spomenuo sam gospodinu Cvitiću Marinin diplomski rad, te ga zamolio da mi pošalje svoja saznanja o utvrdama spomenutog područja. Uvijek mi je interesantno pročitati o utvrdama o kojima se malo zna, ili se ne zna gotovo ništa.

U prvom dijelu posta napisat ću saznanja Stjepana Cvitića o utvrdama na požeškom i novogradiškom kraju, dok ću u drugom dijelu posta objaviti zanimljive dijelove o utvrdama iz Diplomskog rada Marine Matković. Piše tako gospodin Cvitić u mailu, kako ima dosta “nedefiniranih” utvrda i tragova srednjovjekovnih građevina za koje ima osjećaj da nikome nisu zanimljive (meni osobno jesu) ili su iz nekih razloga zapostavljene. Osobno je obišao preko 25 arheoloških lokaliteta od prapovijesti do srednjeg vijeka, pronašao temelje dvije srednjovjekovne crkve, ali je problem što se nalaze u prostoru groblja koje se koristi. Spominje gospodin Cvitić postojanje utvrde u selu Orljavac, iznad sela Stražeman se spominju ostatci jedne utvrde, iznad sela Potočani postoje dva brda po imenu Mali i Veliki grad, te je moguće da su se i tamo nalazile neke manje utvrde zbog samog današnjeg naziva. Spominje se također utvrda iznad sela Vetova, također istočno od Viškovačkog grada, preko Orljave kada se ide prema selu Novoselci, prije samog sela desno postoji “mala uzvisina s velikim kamenjem” koje nije klesano i  mnoštvom srednjovjekovne keramike okolo po oranicama. Promjer uzvisine je oko 10-15 metara.

Dijelovi rada “Kasnosrednjovjekovne utvrde novogradiškog kraja” Marine Matković

Prostor šire okolice grada Nove Gradiške tijekom srednjega vijeka bio je važan dio srednjovjekovne Slavonije – u neposrednoj blizini rijeke Save, sa svojim plodnim ravnicama i močvarama te bogatim šumama i prigorjima oduvijek je privlačio brojno stanovništvo i omogućavao razvoj naselja i gradova. Ovim krajem prolazili su putovi iz sjeverne Bosne na sjever prema Pakracu i Požegi, važnim srednjovjekovnim centrima, a ti pravci i danas povezuju Posavinu s ostatkom Slavonije. U vrijeme nadiranja Turaka, postaje prva crta obrane kraljevstva, grade se brojne utvrde uz prometne pravce u svrhu obrane i očuvanja ovih prostora, a ostatke nekih od njih i danas možemo pronaći skrivene u novogradiškom krajoliku. Povijesni izvori potvrđuju bogatu prošlost ovoga kraja, no nažalost nedostaju terenska (arheološka, topografska) i interdisciplinarna (povijesna, arheološka, konzervatorska, itd.) istraživanja koja bi rekonstruirala u većoj ili manjoj mjeri ono što nam povijesni izvori govore. Terenska konzervatorsko – arheološka istraživanja lokaliteta novogradiškog kraja započela su tek nedavno, a prvi istraživani lokalitet bio je Gračanica. Danas se takva istraživanja provode na još dva srednjovjekovna lokaliteta (Bijela Stijena, Bobare – Rašaška), a također su ove godine pokrenuti i postupci zaštite još nekoliko neistraživanih lokaliteta (Gornji Bogićevci, Šagovina Cernička – Šag, Cage – Lesnissa)

Ovaj je rad zamišljen kao sinteza svih dostupnih informacija o pojedinim srednjovjekovnim lokalitetima na kojima se pretpostavlja postojanje utvrda. Lokaliteti su opisani u formi kataloga, po uzoru na katalog dr. sc. Tatjane Tkalčec u magistarskom radu Srednjovjekovna gradišta u Hrvatskoj (2004). U katalogu donosim podatke o položaju, toponimima, dataciji, položaju nalazišta, vrsti nalazišta, opis nalazišta, današnjem stanju, istraživanjima, pokretnim nalazima i povijesne podatke. U katalogu su prikazani isječci topografskih karata s točnom pozicijom lokaliteta, fotografije i skice nalazišta te fotografije pokretnih nalaza i tabla s crtežima odabranih keramičkih ulomaka rubova posuda. Katalog sam izradila samostalno, na temelju vlastitih terenskih obilazaka lokaliteta, pri čemu sam prikupila površinske nalaze opisane u katalogu. Slikovne priloge (karte, fotografije, crteži) samostalno sam izradila uz konzultacije s komentoricom dr. sc. Tatjanom Tkalčec, kojoj ovim putem zahvaljujem na savjetima i vremenu koje je posvetila meni i izradi moga diplomskog rada. Važno je naglasiti da sam do sada istraživane lokalitete (Gračanica, Bijela Stijena, Bobare – Rašaška) u katalogu obradila na temelju izvješća o istraživanjima, koja su napisali dr.sc Marija Mihaljević (Gradski muzej Nova Gradiška) i Ratko Ivanušec, dipl. pov. umjetnosti i povijesti (Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Konzervatorski odjel u Slavonskom Brodu), stoga su svi podaci i slikovni prilozi za te lokalitete preuzeti iz njihovih radova.

Poznato je da se u razdoblju srednjega vijeka grade mnogobrojna utvrđenja, često nazivana burgovima, plemićkim gradovima, utvrdama, tvrđavama, dvorcima, kaštelima, itd. Mnogobrojnost naziva predstavlja terminološki problem, budući da se često stvaraju nesporazumi prilikom korištenja tih termina, pogotovo ako se za isti objekt koristi nekoliko različitih termina. U ovome radu opredijelila sam se za termin utvrda, budući da su lokaliteti koje sam u radu obradila nedovoljno istraženi ili nisu istraživani uopće, stoga nemamo podatke o njihovu izgledu, odnosno dijelovima i organizaciji prostora. Vidljivi su uglavnom u arheološkom sloju, čime se samo može prepoznati utvrđenost njihova položaja (povišeni položaji, opkopi i sl.) i ostaci nekadašnjih gradnji (kamen, opeka). Srednjovjekovne utvrde predstavljaju važan izvor informacija o načinima i tehnikama gradnje toga vremena, životu ondašnjeg stanovništva, načinima ratovanja i dr. O utvrdama ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj, tzv. gradištima, gotovo da ništa ne znamo, no poznato je da su se gradile na zemljanim uzvišenjima kružnog tlocrta okruženih jednim ili više prstenova obrambenih jaraka i nasipa. Provalom Tatara 1241.-1242. godine gradnja utvrda podiže se na novu razinu, obrana postaje još jača, debljina zidova se udvostručuje, utvrde se tlocrtno razvijaju čime postaju složeni arhitektonski sklopovi koji u sebi sadrže sve objekte nužne za samostalno funkcioniranje i opstanak u slučaju nepovoljnih prilika. Tada započinje razvoj plemićkih utvrda, odnosno burgova, koji postaju ključni element u privatnom, javnom i kulturnom životu plemstva, kao gospodarska, politička i kulturna sjedišta. Prema položaju burgova razlikujemo dva temeljna tipa, visinski i nizinski. Visinskim tipovima pripadaju burgovi građeni na prirodno povišenim položajima, koji tlocrtno prate pružanje brijega, čije im strme padine osiguravaju dodatnu zaštitu. Danas u kontinentalnoj Hrvatskoj imamo očuvane brojne primjere takvih burgova, kao što su Okić, Trakošćan, Veliki Tabor, Medvedgrad, itd. Nizinski burgovi smješteni su u ravničarskim krajevima, posebno u močvarnim predjelima ili u blizini vodenih tokova, a zaštićeni su sustavima bedema i opkopa često ispunjenih vodom. Njihovi su tlocrti pravilni, a najpoznatiji burgovi tog tipa su Đurđevac, Valpovo i Ribnik.

U razdoblju kasnog srednjeg vijeka osnovni elementi burga bili su kula, obrambeni zidovi, palas, branjeni ulaz, dvorište s cisternom, kapela te gospodarske zgrade. Kula je imala obrambenu funkciju, bila je najvažniji element u obrani od neprijateljskog napada. Osim što je svojom visinom omogućavala kontrolu okolnog terena i obrane pri opsadi, također je mogla odbijati napade opsadnog pokretnog tornja napadača.  Kula je mogla služiti i kao stambeni prostor, a čini se da se kod nas upravo stambeno-obrambena branič kula javlja najčešće. Kula može biti i ulazna, uglavnom niža i namijenjena isključivo zaštiti ulaza u burg, po čemu se razlikuje od ulazne branič kule koja osim obrane ulaza ima zadatak obrane i ostatka burga. Tijekom 14. i 15. stoljeća branič kule gube svoju funkciju u skladu s promjenama u načinu ratovanja, odnosno pojavom vatrenog oružja. Njihova izgradnja uglavnom prestaje, a kula postaje statusni simbol vlasnika burga. Krajem 15. i početkom 16. stoljeća jača opasnost od turske vojske, stoga se obrana ponovno stavlja u prvi plan. Razvijaju se novi tlocrtni planovi, renesansni kašteli, tvrđave i dvorci, dok u isto vrijeme neki burgovi nastavljaju svoj život i dalje. Tijekom turskih osvajanja mnogi su burgovi uništeni, dok su neki ostali bolje sačuvani jer su ih Turci nastanjivali. Nakon sloma turske vojske većina burgova ostaje napuštena, čime započinje proces degradacije i propadanja, koji na pojedinim lokalitetima traje i danas.

1. Bijela Stijena – Feyrkw castrum

12322802_1245622655454304_5044971895333155260_o

Položaj: Bijela Stijena je naselje u općini Okučani, u zapadnom dijelu Brodskoposavske županije. Nalazi se na važnoj prometnici koja vodi prema Lipiku, a susjedna naselja u općini su Trnakovac (oko 2 km južno) i Bjelanovac (oko 2,5 km) sjeveroistočno.

Toponimi: Lokalitet se nalazi na predjelu koji je na topografskim kartama označen kao Zidine, a u okolici lokaliteta nalazimo toponime Kućišta, Ograde i Podovi. U povijesnim izvorima spominje se kao Feyrkw, Belazthena, Sdenna itd.16

Datacija: Srednji vijek, 13. – 16. stoljeće.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi sjeveroistočno od današnjeg naselja Bijela Stijena, na oko 320 m nadmorske visine. Sama utvrda smještena je na vrhu brijega, na umjetno zaravnjenom platou, a u podnožju utvrde rekognosciranjem terena uočeno je postojanje i nižeg platoa s ostacima obodnog zida.17 Položaj utvrde dominira okolnim područjem, te je moguć nadzor sa svih strana. Unutar 1 km istočno od utvrde protječu potoci Točak i Rogoljica, a oko 1 km južno svoj tok započinje Sloboština. U podnožju utvrde također postoji manji tok koji izvire u blizini utvrde, a utječe u Rogoljicu.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna visinska utvrda.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi na brijegu umjetno oblikovanih padina u čijem se podnožju vide 4 terasasta proširenja na donjem platou s ostacima obodnog zida. Pretpostavlja se da su se na tim mjestima nalazili barbakani, ali i prostori pomoćnih prostorija, npr. konjušnice.18 Na vrhu brijega, na zaravnjenom platou, smještena je bila utvrda čiji oblik još nije točno definiran, no pretpostavlja se da je bila ili ovalnog ili četverokutnog oblika, što će se utvrditi daljnjim istraživanjima. Dimenzije gornjeg platoa iznose oko 38,50 m x 20 m, a ostaci ziđa starijih sklopova, koji su otkriveni na umjetno skošenim stranicama gornjeg platoa, ukazuju na umjetno poravnavanje gornjeg platoa.19 Brojni pokretni nalazi, ali i građevni ostaci, svjedoče o slojevitosti ovoga lokaliteta.

 

2. Bobare – Rašaška

Položaj: Bobare su naselje u općini Okučani, u zapadnom dijelu Brodskoposavske županije. Susjedno naselje u općini su Donji Rogolji, smješteni oko 1  km sjeverozapadno, a na udaljenosti od oko 3 km zapadno prolazi glavna cesta koja vodi kroz Okučane prema Lipiku.

Toponimi: Lokalitet se nalazi na predjelu koji na topografskim kartama nije posebno označen toponimom, no među stanovništvom se uvriježio naziv Zidine. U blizini lokaliteta nalaze se ostaci građevine koju stanovništvo zove Stara crkva. U bližoj okolici lokaliteta na kartama nailazimo na nazive Ograde, Kućišta, Podovi i dr. Također se lokalitet naziva i Rašaška, prema istoimenom potoku koji protječe pored njega. U povijesnim izvorima spominje se kao Racessan, Rassa i Rachycze.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi u podnožju jugozapadnih obronaka Psunja, na oko 247 m nadmorske visine. Nalazi se u nizinskom kraju, a okružen je obradivim poljoprivrednim površinama. Sa zapadne strane lokaliteta, na udaljenosti manjoj od 100 m, protječe potok Rašaška. U široj okolici lokaliteta na udaljenosti od oko 1 km protječu potoci Rogoljica na zapadu te Orišac na jugu.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna nizinska utvrda.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi uz potok Rašašku te se sastoji od 3 uzvišenja u  formi platoa odvojenih opkopima, za koje se pretpostavlja da su bili ispunjeni vodom.43 Na lokalitetu su se ostaci nekadašnje utvrde očuvali samo u  arheološkom sloju, no u okolici lokaliteta nalaze se mnogobrojni ulomci kamena koji vjerojatno potječe s utvrde. Sjeverozapadno od utvrde, s one strane potoka Rašaške, nalaze se građevni ostaci za koje se pretpostavlja da su sakralni objekt koji je bio u vezi s utvrdom, a udaljenost između njih iznosi oko 75 m.  Pretpostavlja se da je utvrdu izgradio viteški red templara, kao i crkvu u  neposrednoj blizini.

3. Cage – Ljesnica

Položaj: Cage su naselje u općini Okučani, u Zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije i nalaze se na važnoj prometnici prema Lipiku. Susjedna naselja u općini su Benkovac (oko 2 km sjeverno) i Okučani (oko 3 km južno).

Toponimi: Lokalitet je smješten na području koje se na topografskim kartama naziva Ljesnica, a toponimi u okolici lokaliteta su Kućišta, Gradine, Ograde, Selišta. U povijesnim izvorima spominje se kao Lesnissa, a kasnije se koriste varijante poput Liesnica, Lišnica, Liješnica, Lješnica i sl.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi istočno od naselja Cage, na jugozapadnim obroncima Psunja na oko 270 m nadmorske visine. Nalazi se jugoistočno od mjesnog groblja, u šumi, na predjelu nazvanom Ljesnica na topografskoj karti.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna visinska utvrda.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi u šumi sjeveroistočno od naselja Cage, a sastoji se od središnjeg uzvišenja, dimenzija oko 30 m (I-Z)  x 40 m (S-J) i opkopa koji je širok  oko 3-5 m, a dubok oko 5 m na najdubljem dijelu (sjeverna strana). Na južnoj strani središnje uzvišenje blago pada te se izjednačava s razinom dna opkopa, tako da možemo reći da na južnoj strani opkop nije vidljiv ili čak niti ne postoji. U blizini lokaliteta, oko 1 km zapadno, protječe Sloboština koja je u srednjem vijeku nosila naziv Ljesnica, a oko 1 km istočno od lokaliteta protječe potok Dabrovac. U nešto bližoj okolici lokaliteta postoji i nekoliko povremenih tokova, a tu su i izvori Bunarić te Šteković bara. Oko 400 m sjeveroistočno od lokaliteta nalazi se desetak većih ulomaka nadgrobnih spomenika na kojima su reljefno izvedeni križevi koji podsjećaju na templarske i ivanovačke križeve, a na jednom je vidljiv i natpis, stoga možemo pretpostaviti da se na ovoj lokaciji nalazi groblje koje je vezano za obližnju utvrdu.

4. Cernik  

dvorac_stari

Položaj: Cernik je općina u zapadnom dijelu Brodsko – posavske županije, na prometnici koja vodi prema Požegi, oko 2 km sjeverno od grada Nove Gradiške. Ostala naselja u općini su Baćindol, Banićevac, Giletinci, Golobrdac, Opatovac, Opršinac, Podvrško, Sinlije, Šagovina Cernička i Šumetlica.

Toponimi: Lokalitet je na karti označen kao Dvorac Cernik, a poznat je i pod  nazivima Kulmerov dvorac, Dvorac i sl. U povijesnim izvorima Cernik se naziva Chernec, Chernuk, Chernyk, Czernek itd.

Datacija: Kasni srednji vijek, 14. – 16. stoljeće.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi u središtu naselja Cernik, u nizinskom kraju, u podnožju Psunjskog prigorja. Prirodno je zaštićen na istočnoj, sjevernoj i zapadnoj strani prigorjima Požeške gore i Psunja. U prošlosti je bio važna strateška točka u kontroli prolaska iz Posavine u Požešku kotlinu. U neposrednoj blizini istočno od lokaliteta protječe potok Šumetlica, dok na udaljenosti oko 100 m zapadno protječe Bačica.

Vrsta nalazišta: Kasnosrednjovjekovna nizinska utvrda, kaštel.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi u nizinskom kraju, na blago povišenom terenu uz koji protječe Šumetlica. Pretpostavlja se da je na lokalitetu nekada stajala utvrda koja se spominje u povijesnim izvorima, u početku drvena, a kasnije i  zidani kaštel, na mjestu na kojemu se danas nalazi barokizirani dvorac obitelji Kulmer. Tijekom vremena odvijale su se neprestane borbe na ovom prostoru, stoga je utvrda nekoliko puta stradavala, a kasnije je na njenom mjestu podignut danas očuvani dvorac.

5. Gornji Bogićevci – Gradina (castrum s. Johannis?)

Položaj: Gornji Bogićevci su općina u jugozapadnom dijelu Brodsko-posavske županije. Ostala naselja u općini su Dubovac, Kosovac, Ratkovac, Smrtić, Trnava.

Toponimi: Lokalitet se nalazi na području koje je na topografskim kartama označeno kao Gradina, a prostor koji ga okružuje nosi naziv Varošine. U blizini lokaliteta nalazi se i toponim Groblje, dok je među stanovništvom raširen i naziv Bedem.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi jugoistočno od Gornjih Bogićevaca, u neposrednoj blizini željezničke pruge Zagreb – Vinkovci, u nizinskom kraju i okružen je oranicama.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna nizinska utvrda, Wasserburg.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi u nizinskom području, a okružuju ga oranice. Sastoji se od središnjeg uzvišenja i dvostrukog opkopa. Središnje uzvišenje je gotovo kružnog oblika, a približne dimenzije su oko 30 m (SZ-JI) x 35 m (JZ-SI). Najniža padina uzvišenja nalazi se na JI strani (oko 3 m), a najviša na SZ strani (oko 5 m). Središnje uzvišenje okruženo je dvama opkopima, od kojih prvi (uz središnje uzvišenje) ima oko 10-15 m širine i oko 3-5 m dubine. Drugi opkop je oko 10 m širok i također oko 3-5 m dubok. U prvom opkopu se nalazi voda, do otprilike 0,5 m dubine. Također se na okolnom terenu u blizini utvrde može naići na plavna područja. Područje Varošina sadrži umjetno provedene kanale kroz koje protječe potok Draževac, a u blizini lokaliteta teče iz Gornjih Bogićevaca i potok Starča. Otprilike oko 650 m jugozapadno od utvrde, na nešto višem položaju, nalazi se prostor koji na topografskim kartama nosi naziv Groblje, a tamo je pronađena i nadgrobna kamena ploča s uklesanim križem, stoga se može pretpostaviti da je taj prostor uistinu funkcionirao kao groblje vezano za ovu utvrdu.

6. Gračanica (Baćin Dol)

rekonstrukcija29

Položaj: Baćin Dol je naselje u općini Cernik, u sjeverozapadnom dijelu Brodskoposavske županije. Nalazi se na važnoj prometnici koja vodi prema Požegi, a susjedna naselja suOpatovac (oko 3 km) i Banićevac (oko 4 km) na sjeveru i Bukovica na jugu (oko 2,5 km)

Toponimi: Utvrda Gračanica smještena je na predjelu koji se na topografskim kartama naziva Gračanica, Kula ili Gračanica – kula. Čest toponim za ovaj lokalitet bio je i Gradac, a u povijesnim izvorima prepoznata je pod nazivom Lehowacz ili Waskap.

Datacija: Srednji vijek, 12./13. st. – 16. st

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi oko 2 km sjeveroistočno od naselja Baćin Dol, na izduženom grebenu na zapadnim obroncima Požeške gore. Nalazi se na najvišoj točki grebena, na oko 402 m nadmorske visine. U neposrednoj blizini utvrde, oko grebena, protječu potoci Batnjak i Grački Dol, a oko 1 km istočno nalazi se izvor Dobra voda. Također kroz naselje Baćin Dol protječe potok Putnjak koji je udaljen od utvrde oko 2 km.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna visinska utvrda.

Opis nalazišta: Lokalitet je smješten na najvišoj točki grebena (402 m nadmorske visine), a na njemu se nalazi opkop koji okružuje središnje uzvišenje s ruševinama nekadašnje utvrde. Greben je izduženog oblika i na tri mjesta presječen opkopima koji dodatno osiguravaju ulaz u utvrdu te se pretpostavlja da su tamo mogle biti smještene stražarnica, kovačnica ili konjske štale i biti u funkciji barbakana okruženog drvenom palisadom i mostom povezanog s utvrdom. Utvrda je smještena na vrlo povoljnom položaju koji dominira okolicom te se pogled pruža daleko u Posavinu čime se dobiva izvrsna kontrola područja koji okružuje utvrdu, ali i prometnice koja je i u srednjem vijeku vodila kroz Cernik u Požešku kotlinu. Utvrda je građena lomljenim kamenom i šupljikavom sedrom, a dovratnik ulaza u kulu izveden je klesanjem kamena pješčenjaka Ovalnog je tlocrta (unutrašnji promjer 25,53 m x 21,71 m) koji se pruža u smjeru sjever – jug, a ulaz je smješten u kuli zaobljenih uglova na južnoj strani. Utvrdi se pristupalo preko mosta koji je premošćivao opkop, a pred ulazom u kulu bio je pokretan. Postojala su i dva bočna manja ulaza u kulu kojima se pristupalo preko drvenih ljestava koji ukazuju na refugijalni karakter utvrde. Kula se sastojala od prizemlja i tri kata s kojih se pristupalo palasu i braništu. Njezini katovi rastvoreni su polukružno zaključenim otvorima, pri čemu je drugi kat rastvoren biforom, kako na sjevernoj, tako i na južnoj strani. Palas je uskog tlocrta, u obliku slova ˝D˝ i smješten je uz zapadni obodni zid. Pretpostavlja se da je palas bio niži od braništa, tako da je imao samo prizemlje i prvi kat, dok je drveno branište bilo postavljeno duž cijelog obrambenog zida.

7. Podvrško

Položaj: Podvrško je naselje u općini Cernik, u sjeverozapadnom dijelu Brodskoposavske županije. Susjedna naselja su Golobrdac (oko 1 km sjeverno) i Opatovac (oko 4 km južno). Nalazi se zapadno od važne prometnice koja vodi prema Požegi.

Toponimi: Prostor južno i sjeverno od lokaliteta na topografskim kartama označen je kao Zidine, a u povijesnim izvorima spominje se pod nazivima Podwrs, Podwersa i Podwersya.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi podno jugoistočnih obronaka Psunja, na oko 340 m nadmorske visine, na uzvišenju nasuprot mjesnog groblja. Položaj dominira okolicom te omogućava nadziranje južnog i istočnog prostora, dok je na zapadnoj i sjevernoj strani zaštićen padinama Psunja. U blizini lokaliteta protječe potok Grabac (oko 400 m istočno),dok su u široj okolici lokaliteta brojni povremeni tokovi koji se spuštaju niz padine Psunja.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna visinska utvrda.

Opis nalazišta: Na uzvišenju nasuprot mjesnog groblja nalaze se ostaci utvrde Podvrško, a lokalitet je okružen oranicama koje otkrivaju mnogobrojne ulomke keramike. Prostor oko lokaliteta ima formu platoa, koji na sjevernoj strani završava strmijim padinama. Južno od utvrde prolazi makadamski put koji vodi iz sela do mjesnog groblja, a potom dalje prema Psunju. Lokalitet se sastoji od uzvišenja ovalnog oblika čije su dimenzije oko 20 m (S-J) x 30 m (Z-I) na kojem se vide ostaci gradnje. Nekadašnja kula očuvana je u visini od oko 4 m a smještena je na južnoj strani uzvišenja. Na južnoj strani padina je najstrmija, dok je na sjevernoj znatno blaža. S južne strane nalazi se oranica, u podnožju uzvišenja, koja je u odnosu na makadamski put koji se pruža u smjeru istok-zapad na terenu povišenom za oko 1,5 m.

8. Prvča

Položaj: Prvča je naselje u sastavu grada Nova Gradiška, smješteno jugozapadno od grada, u zapadnom dijelu Brodsko-posavske županije.

Toponimi: Područje lokaliteta Prvča nije posebno označeno na topografskim kartama, ali šire područje južno od lokaliteta na kartama je označeno kao Dabrenac. Okolni toponimi su Šagulje i Šaninka, a u povijesnim izvorima spominje se pod nazivima Proucha, Prowsa, Prowcha itd.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi u nizinskom kraju, na oranicama zapadno od glavne ceste koja prolazi kroz naselje Prvča. Oko 500 m istočno od lokaliteta protječe potok Šumetlica, a oko 1 km zapadno i potok Tutić. Oko 1 km sjeverno od lokaliteta prolazi željeznička pruga Zagreb – Vinkovci, a oko 2 km južno prolazi autocesta A3
Zagreb – Lipovac.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna nizinska utvrda.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi na oranicama u nizinskom kraju kroz koji su u pravilnoj mreži provedeni umjetni kanali okolnih potoka. Na lokalitetu se uočava blago povišenje terena koje je jedva primjetno, a u promjeru iznosi oko 30 m te na njemu nema vidljivih ostataka gradnje. Na okolnim oranicama pronalazi se mnoštvo ulomaka keramike, opeke i kamena klesanca. Oko 100 m zapadno od lokaliteta nalazi se izvor vode Dabrovac, a prema izjavama mještana u prvoj polovici 20. stoljeća postojalo je nekoliko izvora vode u okolici utvrde. Također se mještani sjećaju ruševina na ovom položaju, za koje kažu da su bile nakupine urušenog kamena koje su ukazivale na ovalni ili kružni oblik građevine. S položaja lokaliteta pogled se pruža u pravcu utvrde Gračanice, odnosno na put koji je još od davnina kroz Cernik vodio prema Požegi.

9. Stara Gradiška

Položaj: Stara Gradiška je općina u zapadnom dijelu Brodsko – posavske županije, smještena uz rijeku Savu. Ostala naselja u općini su Donji Varoš, Gornji Varoš, Gređani, Novi Varoš, Pivare i Uskoci.

Toponimi: Područje lokaliteta na topografskim kartama nije posebno označeno, a toponimi u okolici su Greda, Uskoci, Livade i sl. U povijesnim izvorima naziva se Alsogradisca, Hradistie, Gradische itd.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi na području današnje Stare Gradiške, uz obalu rijeke Save, čija nadmorska visina iznosi oko 96 m. Oko 9 km sjeverno od Stare Gradiške prolazi autocesta A3 Zagreb – Lipovac, a također se nalazi i uz granični prijelaz s Bosnom i Hercegovinom, odnosno važan prometni pravac koji povezuje sjeverozapadnu Bosnu sazapadnom Slavonijom. U široj okolici lokaliteta brojni su manji savski pritoci i potoci,npr. Mali Strug, Dubovac, Starča i dr.

Vrsta nalazišta: Kasnosrednjovjekovna nizinska utvrda.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi uz obalu Save, na prostoru današnjeg naselja Stara Gradiška. Ovo je mjesto bilo naseljavano još od vremena antike, a oduvijek je bilo važna savska luka. Na lokalitetu je u kasnom srednjem vijeku podignuta utvrda u svrhu obrane od Turaka, koja je prema pisanim izvorima bila četverokutnog oblika s dva bastiona, pri čemu je središnji dio dodatno utvrđen trokutnim zidom s bastionima, a utvrda je bila zaštićena i opkopom ispunjenim vodom.

10. Šagovina Cernička – Šag

Položaj: Šagovina Cernička je naselje u općini Cernik, u sjeverozapadnom dijelu Brodsko-posavske županije. Susjedna naselja su Šagovina Mašićka (oko 3 km udaljena) na zapadu i Giletinci (oko 3 km udaljeni) na istoku.

Toponimi: Lokalitet se nalazi na predjelu koji se na topografskim kartama označava kao Gradska kosa, sam lokalitet nosi nazive Šag i Šagovina. Iz povijesnih izvora poznati su nazivi Sagauicha, Sagowyna, Sagowina itd.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi oko 1,5 km sjeveroistočno od naselja Šagovina Cernička, na južnim obroncima Psunja. Smješten je na zaravnjenom vrhu brijega, na oko 370 m nadmorske visine. Nalazi se u šumi na predjelu koji se zove Gradska kosa, oko 400 m sjeverno od pristupne šumske ceste. Pogled s lokaliteta seže daleko u Posavinu, tako da je položaj izvrstan za nadzor kretanja s juga. U blizini lokaliteta, oko 1 km zapadno, protječe potok Rijeka, dok je na istočnoj strani tok potoka Snaš udaljen također oko 1 km. U podnožju brijega na kojem se lokalitet nalazi protječu s obje strane tokovi potoka Šagovac koji izvire sjeverno od lokaliteta.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna visinska utvrda.

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi u šumi na oko 370 m nadmorske visine, na zaravnjenom vrhu brijega. Sastoji se od središnjeg uzvišenja, na kojem su vidljivi građevni ostaci i opkopa koji ga okružuje. Dimenzije središnjeg uzvišenja su oko 25 m x 25 m, a oblikom je poput kvadrata zaobljenih uglova. Opkop koji ga okružuje je kružnog oblika te je širok otprilike oko 6 – 8 m, a dubok oko 5 – 6 m. Sjeverno od utvrde nalazi se široki plato pomalo trokutnog oblika, a ujedno su padine središnjeg uzvišenja i opkopa na sjevernoj strani lokaliteta najstrmije. Na lokalitetu se nalaze građevni ostaci nekadašnje utvrde Šag, vidljivi u vrlo maloj mjeri.

11. Tisovac – Groblje

Položaj: Tisovac je naselje u općini Staro Petrovo Selo, u Brodsko-posavskoj županiji.
Susjedna naselja su Godinjak na jugu (oko 3 km), Vladisovo (oko 1,5 km) na istoku i Brđani (oko 3 km) na zapadu.

Toponimi: Lokalitet je smješten na području mjesnog groblja u Tisovcu, a u široj okolici lokaliteta na topografskim kartama pronalazimo toponime Stara kućišta, Ograde, Križevo polje itd. U povijesnim izvorima spominje se kao Tysicha, Thyzowcz itd.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi na mjesnom groblju u naselju Tisovac, na oko 160 m nadmorske visine, ispod jugozapadnih obronaka Požeške gore. U blizini lokaliteta protječu potoci Pokotina (oko 200 m istočno) i Dubočanac (oko 1 km zapadno).

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna nizinska utvrda (?).

Opis nalazišta: Lokalitet je smješten na sjevernom dijelu tisovačkog groblja, a okružen je oranicama. Sastoji se od blagog uzvišenja kružnog oblika, dimenzija oko  40 m x 40 m, na kojemu se vide temelji zidova. Na uzvišenju se pronalaze mnogobrojni ulomci keramike, u zasipima grobova, ali se keramika u velikom broju pronalazi i na oranicama uz istočnu stranu lokaliteta.

12. Tisovac – Tvrdić-grad

Položaj: Tisovac je naselje u općini Staro Petrovo Selo, u Brodsko-posavskoj županiji.
Susjedna naselja su Godinjak na jugu (oko 3 km), Vladisovo (oko 1,5 km) na istoku i Brđani (oko 3 km) na zapadu.

Toponimi: Lokalitet se nalazi na predjelu koji se na topografskim kartama označava kao Ravnina, o južno od lokaliteta nalazimo toponim Ogradice. U blizini su i toponimi Pogana Zaravan, Selišta i dr.

Datacija: Srednji vijek.

Položaj nalazišta: Lokalitet se nalazi sjeverno od današnjeg naselja Tisovac, u šumskom predjelu na nadmorskoj visini od oko 360 m. U podnožju lokaliteta protječu potoci Jambrovac (zapadno) i Pokotina (južno), a u neposrednoj blizini lokaliteta niz padine brijega spuštaju se još dva manja toka.

Vrsta nalazišta: Srednjovjekovna visinska utvrda

Opis nalazišta: Lokalitet se nalazi sjeverno od naselja Tisovac, na šumskom brijegu koji dominira okolicom. Strateški položaj nadzire prilaz iz Posavine, ali i put kojim se prolazilo prema Požegi. Na lokalitetu se nalazi središnje uzvišenje s opkopom te se pretpostavlja da je na tom položaju u 13. stoljeću podignuta plemićka utvrda Tvrdić – grad.

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Kasnosrednjovjekovne utvrde novogradiškog i požeškog kraja

  1. Blento S Kapom napisao:

    Na faceu si dobio like. Meni je ovo jako zanimljivo štivo. Hvala, Darko.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s