Gusić grad u Gackoj i Gusići

Manja Kostelac-Gomerčić
45543851_764153517256922_8323945051155595264_nIzvor: Ministarstvo kulture RH, min-kulture.hr  Ostatci Gusić grada uvršteni su na Popis zaštićenih kulturnih dobara RH.

Na području Brloga (na brdu iznad umjetnog Gusić jezera u Gusićkom polju) stajao je nekad Gusić grad. Pripadao je starohrvatskoj velikaškoj porodici Gusića iz Krbave. Ne znam kakvih tragova toga grada ima danas jer nisam nikada bila na tom brdu. Također ne poznajem nikoga iz Brloga tko bi eventualno znao ili htio reći nešto o tome.
Tko su Gusići? Gusići spadaju u starohrvatsko plemstvo. Spominju se među 12 hrvatskih plemena koja su u srednjovjekovnoj hrvatskoj državi imala različite povlastice, pa su tako imali pravo birati kralja. Knez Pavao Gusić godine 1102. bio je sudionikom sklapanja sporazuma Pacta conventa kojim je Hrvatska ušla u personalnu uniju s Ugarskom. Gusići su bili najutjecajniji i najbogatiji velikaši u Krbavskoj župi, stolovali su u Udbini i obnašali župansku čast. Krajem 13. stoljeća na čelo dolazi knez Kurjak Gusić čija će se loza otada nazivati Kurjakovićima. U jeku turske navale tijekom 15. stoljeća Gusići sele na sjeverozapad, u nešto sigurnije krajeve, a u Gackoj podižu Gusić grad. Godine 1575. Gusić grad zauzimaju Osmanlije, a kasnije ga i razaraju. Gusići najprije odlaze u Senj gdje obnašaju različite vojne dužnosti, a kasnije u Ogulin te dalje na sjever i u Sloveniju. Potomci Gusića i danas žive u Hrvatskoj i u 18 drugih zemalja.
Prije 20-ak godina negdje sam pročitala legendu o propasti Gusić grada. Nedavno sam tu priču htjela osvježiti, pa sam pretražila dvije knjige za koje sam mislila da su izvori u kojima sam našla tu legendu. Na žalost, nisam našla, a to znači da se ne sjećam gdje sam zapravo legendu pročitala. U nadi da ću opet na nju nabasati u stalnim pretraživanjima literature, zapisujem je ovdje prema škrtom sjećanju: Gusići su došli u Gacku povlačeći se pred Osmanlijama iz Krbave gdje im je u Udbini bilo sjedište, ajmo reći okvirno, u vrijeme nakon strašne Krbavske bitke (1493.). Podigli su tvrdi grad iznad manjeg polja u Brlogu u kojem je ponirao jedan krak rijeke Gacke. Ta relativna sigurnost nije bila dugoga vijeka jer su Osmanlije sve učestalije upadale i na područje tadašnje županije Gacke, a u jednom takvom prodoru osvojile su Gusić grad. Starješina u Gusić gradu procijenio je prije toga da neće biti moguće obraniti grad i donio je odluku da se obitelj hitno povuče u obližnji Senj. Spremili su se na brzini, ponijeli najnužnije sa sobom, a vrijedne stvari, obiteljsko blago koje nisu mogli ponijeti sa sobom, bacili su u bunar u dvorištu utvrde. Ali eto ti problema! Gusićeva kći kategorički i čvrsto odbija otići s obitelji u Senj. Ona želi ostati u gradu pošto-poto jer se zaljubila u jednog vojnika (koji se vjerojatno u tim trenucima borio s Turcima) i ne želi otići bez njega. Tada je otac proklinje, a obitelj odlazi u Senj. Očevo proklinjanje bilo je takvo da se djevojka pretvorila u zmiju koja je ostala čuvati obiteljsko blago u bunaru. Legenda kaže da će i danas oni koji dođu u Gusić grad tražiti bunar, naići na zmiju, odnosno prokletu Gusićevu kćerku. Ovaj motiv nesretne zaljubljene djevojke i njene pretvorbe u zmiju koja čuva blago u ruševinama grada, jedno je od stalnih mjesta u hrvatskim legendama koje se odnose na mnoge srednjovjekovne gradove i burgove. Ne znam jesam li dodatak sama izmislila ili je stvarno pisalo da je vojnik kasnije potražio Gusićevu kćer, ali njoj naravno nije bilo nikakvoga traga, samo je ispod bunara ispuzala zmija. U povijesnoj literaturi piše da su Gusić grad i Brlog grad razoreni kad je glavnina vojne posade otišla u Senj po provijant, a to su iskoristili Osmanlije i ušli u te gradove i porušili. Pobjegli su kad su se vojnici vratili iz Senja. Četiri godine kasnije vojna je uprava tražila da se popišu sve utvrde, vojska i naoružanje na hrvatskoj granici prema Osmanskom Carstvu kako bi utvrde u lošem stanju ili obnovila ili napustila. Htjelo se tako napustiti Brlog grad, ali su poznavatelji situacije na trenu bili protiv toga zastupajući stav da treba obavezno pod svaku cijenu ostaviti Brlog grad te obnoviti i susjedni Gusić grad, ali je nužan popravak od 100 forinti. Od toga ipak nije bilo ništa, održan je Brlog, a u dragi Vratnik sagrađen toranj za stražarnicu.

Može se postaviti i pitanje zašto su Gusići u 15. st. došli baš u Gacku. Slučajno? Usuđujem se reći da je područje Brloga, bar dijelom, već ranije bilo njihovo vlasništvo (iako za to nemam dokaza), ali mi se čini logičnim jer sam nailazila u literaturi na zapise da su u Gackoj svoje posjede imale druge hrvatske velikaške obitelji, ma koliko im matični grad-utvrda bio daleko od Gacke, npr. Keglevići, Šubići, da Frankopane ni ne spominjem.
Tim više što je iz povijesnih dokumenata poznato da su templari za nagradu u trajni posjed dobili od kralja Andrije II. pokrajinu Gacku, no držali su je od 1219. do 1269. godine, a pritom su imali problema sa susjedima, upravo s krbavskim knezovima Gusićima koji su smatrali da je posjed Sync (današnji Sinac) njihovo vlasništvo i ne može biti templarsko. Ostao je zapis o sudskom sporu između templara i Gusića za Sync i presuda kralja Bele IV. od 1256. godine da je Gacka imovina templara (a onda očito i Sync koji je njezin dio) – o tome piše Lelja Dobronić. Možemo zamisliti da je otimačina za Sync i u to doba bila zbog važnog gospodarskog resursa – mlinica i mlinarenja.
Znameniti ilirac Ivan Kukuljević Sakcinski više je puta dolazio u Otočac u 2/2 19.st. i bilježio starine, natpise na starim spomenicima i crkvama i opise starih građevina. Ovdje ću izdvojiti samo što je zapisao o grbu Gusića u crkvi Presvetog Trojstva:
Natpis „u župnoj crkvi u Otočcu (u ličko-krbavskoj županiji) oko grba porodice Gušića iz drva izrezana:
ANDRE. GUSSICH. ZU. POGANIZ. UND KHRAISENPOH. RÖ.
KHAY. MAY. GEVESTER RITMASTER, UND HAUTMON. ZU
OTOZAZ. UND. BERLOG. WELICHER ~ DEN 6. AUGUSTY
1657. IN GOT VERSCIDEN (tako) RENOVATUM. AB (illustris-
simo) DŃO COLLON. MAX. DE GUSSICH EX AMORE ANTE-
NATORUM Anno 1751. 2 Iuny.“
Arheološka zaštitna istraživanja u crkvi Presvetog Trojstva prije 10 godina nisu pronašla nikakve kosti iako se smatralo da je riječ o nadgrobnom natpisu, no vrlo je vjerojatno da su kosti Andrije i Maksimilijana Gusića ipak bile u grobnici unutar crkve, a onda u nekom kasnijem periodu prenesene na neko otočko groblje i ne zna im se sudbina.
Andrija Gusić je slavni otočki kapetan o kojemu ima dosta povijesnih zapisa, a sto godina kasnije Maksimilijan Gusić bio je izgleda pukovnik Otočke pukovnije o kojem baš ništa ne znam.
Poznato je da su godine 1657. Otočani i Senjani na Gusić polju razbili 6 tisuća Osmanlija. O tome piše pop Davorin Krmpotić: „Andrija Gusić, sin stare velikaške obitelji, kapetan u Hojsić-kaštelu 1642., sada kapetan Otočca (1648.), umro je na 27. kolovoza 1657. Ove iste godine, kada je on umro, 1657., navalili su bili Turci na Brlog-grad u njegovoj kapetaniji sa svojim pašom i šest tisuća vojnika. Naših bilo je oko 100 konjanika i 200 pješaka, kojim sretno podje za rukom raztjerati Turke. Koliko je bio sretan u Brlogu i raztjerao Turke, toliko je g. 1655. bio sretniji. Ove godine u jednoj vojni s Turci, pogine oko dvie stotine, Otočana i Senjana, ako ne i više. Četu svoju vodio je sam Andrija Gusić. No bojna sreća se je okrenula, te je ove isto godine 1655. sa svojim Otočani dva put Turke razbio i raztjerao. Za podkapetana imao je Stipu Bogdanića.
Hrvatska porodica Gusića bila ja razgranjena najviše po Primorju i Krajini. Ogulin, Otočac, Senj, Hojsić, Tounj i Brlog, to su im najobičnije štacije, na kojih su vršili službu kapetansku. U južnoj strani Brloga, na obronku briega imali su Gusići grad istoga imena, pred kojim se pružalo polje imenom Gusić-polje. Grad sam bio je od Turaka god. 1575. razoren. Ovo polje nasele god. 1609. i 1611. Bunjevci iz Liča u Gorskom Kotaru, došavši tamo iz Kotara u Dalmaciji. U travnju 1655. dosele se turski Vlasi oko Otočca iz Korenice, dakle za vrieme kapetanovanja Andrije Gusića. Doseli ih tada oko 12 kuća Vlaha, sa 140 osoba, od tih je 40 sposobnih za oružje, sobom doprate mnogo blaga i tegleće marve. Gusića zateče smrt pomenute godine. Kapetaniju otočku primi Jobst Josip Portner.“

45624462_764153510590256_5838116407996317696_nStari grb Gusića prikazuje gusku čiji je vrat proboden strijelom
Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Stari gradovi i označen sa , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s