Primjena digitalnog modela reljefa (dmr) u otkrivanju arheoloških lokaliteta

Damir Fofić, dipl. arheolog i povjesničar – Kustos Muzeja Prigorja, Sesvete
Izvor: info br. 31/veljača 2014. i Muzej Prigorja – muzejprigorja.hr

Dvogodišnje iskustvo korištenja digitalnog modela reljefa (DMR) Geoportala Grada Zagreba za područje gradske četvrti Sesvete pokazalo je iznimnu korist u otkrivanju novih arheoloških lokaliteta, osobito u šumskim područjima. Već prve analize DMR-a omogućile su preciznu detekciju i ubikaciju arheoloških ostataka na području Sesvetskog prigorja. Koristeći se kombinacijom DMR podataka i ortofoto karata (DOF), otkriveno je nekoliko novih lokaliteta. Neki od najvažnijih otkrivenih lokaliteta su srednjovjekovni kašteli u Vugrovcu i Kašini. Isto tako, analiza DMR gradske četvrti Sesvete doprinijela je detaljnoj rekonstrukciji antičke cestovne mreže kroz Sesvetsko prigorje. Najzanimljivije otkriće predstavlja, u stručnoj literaturi još nepoznat, srednjovjekovni kaštel između Kašine i Donje Planine. Smješten je oko 2,5 km sjeverozapadno od naselja Kašina, na brdu Gradišče.

gradLokalitet Kašina-Gradišće

Vrh brda Gradišče nalazi se na 332 m n/m, a sjeverno od njega u dubokoj uskoj usjeklini teče potok Bijelek, koji se kilometar istočnije ulijeva u potok Kašinu. Radi se o zemljano-drvenoj utvrdi koja se sastoji od središnjeg zemljanog uzvišenja, okruženog obrambenim jarkom i zemljanim bedemom. Karakteristična konfiguracija terena jasno ukazuje kako se radi o objektu fortifikacijskog karaktera. Utvrdu možemo svrstati u tip visinskih utvrda kružnog oblika. Dimenzije utvrde su 90 x 80 m. Najvjerojatnije je bila izgrađena od drva i zemlje jer nema nikakvih ruševina ni tragova kamena i ikakvog građevnog materijala.

Drugi srednjovjekovni kaštel, koji je otkriven uz pomoć DMR, nalazi se u Vugrovcu. Iako su
postojale određene dvojbe vezane za točnu lokaciju, DMR je odgonetnuo zagonetku ubikacije vugrovečkog kaštela. Njegovi ostatci nalaze se iznad današnjeg Planinarskog doma u Gornjem Vugrovcu, na najvišoj točci izduljenog i uskog brežuljka, koji se uzdiže oko 60 m iznad potoka Vugrovec. Sam vrh brežuljka, kojemu je najlakši pristup s jugoistočne strane, ustvari je izduženi ravnjak, u središtu kojega se uzdiže zemljana ovalna glavica okružena s koncentričnim dvostrukim obrambenim jarcima i bedemima. Dimenzije kaštela iznose 140 x 80 m. Površinski tragovi građevinskih ostataka, poput kamena ili opeke, na samoj utvrdi nisu zamijećeni, te možemo pretpostaviti da je utvrda bila izgrađena od drva i zemlje, kao i utvrda na brdu Gradišće između Kašine i Donje Planine. Obje utvrde pripadaju zemljano-drvenim utvrđenjima visinskog tipa koje se sastoje od središnjeg zemljanog uzvišenja, okruženog obrambenim jarcima i zemljanim bedemima. Na njima su stajali drveni objekti (stambene građevine i kula). Drvo je do XIV. stoljeća uobičajeni građevni materijal u izgradnji fortifikacijskih objekata na čitavome prostoru savsko–dravskog međurječja. Vrijeme njihovaog nastanka preliminarno se datira neposredno nakon tatarske provale 1242. godine kada se u velikoj brzini grade plemićki gradovi za zaštitu većih i manjih vlastelinstava u očekivanju novog tatarskog napada. Osim dva otkrivena srednjovjekovna lokaliteta, DMR je pripomogao pri prepoznavanju antičke cestovne mreže kroz Sesvetsko prigorje. U rimskom razdoblju cestovna interprovincijska transverzalna komunikacija Siscia – Andautonia – Poetovio (Sisak – Ščitarjevo – Ptuj) prolazila je Sesvetskim prigorjem. Cesta je prelazila Savu kod Ivanje Reke, te se pružala do Jelkovca gdje je 1934. godine otkriven miljokaz cara Maksimina Tračanina (235. – 238.), koji je označavao udaljenost od 30 rimskih milja od Siscije. Od Jelkovca je rimska cesta bila usmjerena na sadašnji centar Sesveta odakle je nastavljala kroz šumu Selčina do Markovog Polja i Đurđekovca. Cesta je istočno od Đurđekovca prelazila preko doline potoka Kašine do naselja Gajec. Od Gajca cesta je nastavljala preko Belovara i Lužana prema Sv. Ivanu Zelini. Trasa ceste na nekim je mjestima dobro očuvana, posebno između Sesveta i Đurđekovca, u šumi Selčina i Topolje. U šumi Topolje, uz trasu antičke ceste, situirana je skupina od desetak antičkih tumula – grobnih humaka, koji pripadaju noričko-panonskom kulturnom kompleksu sahranjivanja iz 1. – 3. st. Navedeni primjeri pokazuju kako se DMR može koristiti u olakšavanju pronalaženja do sada neotkrivenih arheoloških lokaliteta, te u ispravljanju dosadašnjih pogrešnih povijesno-arheoloških topografskih pretpostavki. Također, može poslužiti pri prostornom planiranju, zaštiti nepokretne kulturne baštine, kao i kreiranju turističke ponude temeljene na valorizaciji iste u funkciji ekonomskog razvoja. Iako je riječ o novoj metodi arheološke prospekcije, u bliskoj budućnosti možemo očekivati intenzivniju primjenu korištenja digitalnog modela reljefa (DMR) u domaćoj arheologiji.
rekon
Rekonstrukcija izgleda utvrde – Tomislav Dilber, ak. slikar

KATALOG ARHEOLOŠKIH NALAZIŠTA

Izvor: Studija zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta, 2015.

1. Blaguša – Gradišće

Nadmorska visina: 305,3 m n/v
Položaj: južni obronci Medvednice, 1500 m sjeverno od današnjeg naselja Blaguša na vrhu Gradišće; istočno od starog puta koji vodi iz središta Blaguše u Medvednicu.
Povijesno razdoblje: kasni srednji vijek
Vrsta nalaza: fortifikacija; zemljano-drvena utvrda (kaštel)
Kratki opis: U povijesnim izvorima ime Blaguša prvi se put spominje kao ime 1217. godine, dok o samome kastrumu prvi podatak imamo iz 1287. godine, kad se poimenice spominje gradski kaštelan Blaguše imenom Martin, a koji se 1261. godine spominje kao službenik Zagrebačke biskupije. Iz dokumenta iz godine 1290. znamo da su Medvedgrad i Blaguša u posjedu zagrebačkog biskupa. U 14. stoljeću Blaguša se ponovno spominje kao kastrum. Posljednje poznate vijesti o gradu zabilježene su godine 1470., kad zagrebački biskup Osvald prepušta banu Ivanu Thuzu grad da se skloni pred Turcima. Kastrum Blaguša poslije napuštanja (poslije 1470. godine) pomalo propada.
1

2. Glavnica Donja – KUZELIN

Nadmorska visina: 511 m n/v
Položaj: istočni obronci Medvednice, na vrhu brijega Kuzelin, iznad sela Moravče i Glavnica Donja
Povijesno razdoblje: prapovijest, antika, kasna antika
Vrsta nalaza: prapovijesno naselje, antičko pribježište/refugi
Kratki opis: Arheološki lokalitet Kuzelin nalazi se 15 km sjeverno od Sesveta, u planinskom nizu Medvednice, na vododjelnici dvaju zemljopisnih područja, Zagorja i Prigorja. Smješten je na istaknutom vrhu iznad sela Donja Glavnica na uzvisini od 511 m n/v. Oblikom podsjeća na elipsu duljine otprilike dvjesto, a širine četrdesetak metara. Zaravnani plato je podijeljen u dvije etaže: uzdignuti središnji dio i niži prsten koji ga okružuje. Arheološki lokalitet Kuzelin kontinuirano je naseljavan od bakrenog doba, eneolita, od 4. do 3. tisućljeća pr. Kr., te preko kasnog brončanog doba, tzv. „kulture žarnih polja“ 1000. (900.) – 700. godine pr. Kr., s prijelazom u starije željezno doba (halštat), zatim preko mlađeg željeznog doba, keltskolatenskog, u 2. i 1. stoljeću pr. Kr., pa sve do klasičnog antičkog u 2. i 3. stoljeću, kasnoantičkog u 4. i 5. stoljeću, te doba seobe naroda u 2. polovici 6. stoljeća. Prvi dokumentirani arheološki tragovi potječu iz eneolitika, tj. iz 4. – 3. tisućljeća pr. Kr. (kamene sjekire od dijabaza i granita). Kronološki sljedeći nalazi pripadaju ranobrončanodobnoj keramici tzv. licenskog stila iz 18. st. pr. Kr. Na gradini Kuzelinu otkrivene su mlađe faze kulture polja sa žarama iz 10. – 8. st. pr. Kr. zastupljene mnogobrojnim keramičkim ulomcima, ručnim žrvnjevima, velikim brončanim iglama te narukvicama s geometrijskim ukrasima. U daljnjem vremenskom slijedu mnogobrojni su nalazi iz keltsko-latenskog doba, iz 4. – 1. st. pr. Kr., a pripadaju zapadnokeltskom plemenu Tauriska. Kelti su ponovno utvrdili naselje na brijegu Kuzelin, dodavši mu drugi, niži obrambeni ravnjak na sjeveroistočnoj strani i gradeći na njemu kuće. Tu su otkrivene keltsko-latenske fibule rane, srednje i kasnolatenske sheme. Osobito je važan nalaz brončane figure naga muškarca, moguće druida, ili Apolona, uz druge kultne predmete. Za kronologiju su važni nalazi srebrnoga novca iz 1. st. koji pripadaju tzv. samoborskomu tipu, ali i jedan srebrnjak istočnokeltskih kovova. Keltsku fazu zaokružuju nalazi fine grafitne keramike. Nakon što je Rimsko Carstvo prodrlo u te krajeve, pripajanjem noričkog istočnoalpskog kraljevstva 15. g. pr. Kr., gradina na Kuzelinu je napuštena. Prvi nalazi (fibule, keramika) pojavljuju se potkraj 2. st praćeni dupondijima carice Faustine Starije i Mlađe, istodobno s prvim velikim provalama barbara u Rimsko Carstvo (markomanski ratovi za vrijeme cara Marka Aurelija). Kasno 3. st. zastupljeno je novcem Galijena i njegove žene Salonine, te Aurelijana i Klaudija II., zatim nalazima fibula, keramike te podnica stambenih zgrada od opeke na južnoj strani kastruma približne površine 4 x 4 m. Značajna obnova života započinje u doba kasne antike u drugoj pol. 4. i poč. 5. st. Nalazi novca careva Valensa, Valentinijana, Gracijana, Teodozija i Honorija najbrojniji su među nalazima novca uopće. Tijekom 4. st. podiže se obrambeni zid dug 200 m istočnom stranom donjega ravnjaka. S njegove unutrašnje strane u nizu grade se drvene građevine od približno 4 x 4 m. Uza zid otkopan je bogat ženski grob s dvjema naušnicama i četirima narukvicama, te uz glavu novac cara Valensa (poginuo 378.) i posuda kao prilog. Od materijalne kulture zabilježeni su mnogobrojni nalazi keramičkih cjelina te željezni i brončani artefakti (oruđe, oružje i nakit) iz 4. i 5. st. Nakon napuštanja vojničke utvrde tijekom većega dijela 5. i 6. st., dolazi do posljednje četvrte obnove kastruma u 6. st. Nalazi kasnoantičke, ranoavarske i nekoliko germanskih strelica s kraja 6. st. označili su konačan pad utvrde.

kuz

3. Moravrče – HRTIĆ

Nadmorska visina: 321,9 m n/v
Položaj: južni obronci Medvednice, na brijegu Hrtić sa zapadne strane doline potoka Moravče i zapadno od ceste Moravče – Marija Bistrica, iznad ruralnog naselja Moravče, 800 m sjeverozapadno od crkve sv. Trojstva Povijesno razdoblje: kasni srednji vijek
Vrsta nalaza: fortifikacija, zemljano-drvena utvrda (kaštel) i naselje 13. – 16. st. (ostaci drvene kuće, točan položaj nepoznat)
Kratki opis: Ostatci srednjovjekovnog kaštela nalaze se na brijegu Hrtić. Na vrhu brijega nalaze se zemljani ostatci utvrde, s vjerojatno obrambenim platoom sa sjeveroistočne strane. Utvrda je ovalnog tlocrta, veličine približno 100 x 70 m. Najvjerojatnije je bila izgrađena od drva i zemlje jer nema nikakvih ruševina ni tragova kamena i drugoga građevnog materijala. S južne strane nalaze se toponimi „Kolibe gornje“ i „Kolibe donje“, u blizini kojih je nađena kasnosrednjovjekovna ili rana novovjekovna keramika, izbačena tijekom zemljanih radova na prostoru „Šagudovec“ te otkriveni ostatci drvene srednjovjekovne kuće prilikom sondažnog iskopavanja.

hrt

4. Planina Donja – GRADEC

Nadmorska visina: 410,9 m n/v
Položaj: južni obronci Medvednice, 1 km u pravcu istoka od gotičke kapele sv. Jurja na vrhu brijega Gradec Povijesno razdoblje: kasni srednji vijek
Vrsta nalaza: fortifikacija (zemljano-drveno gradište)
Kratki opis: Lokalitet Gradec, istočno od kapele sv. Jurja, predstavlja zemljano-drveno gradište elipsastog oblika s vidljivim obrambenim jarkom (ili dvama jarcima) na istočnoj strani. Oko vrha primjećuju se zemljani „put“ i „nasip“, koji ga označuju kao arheološki lokalitet. Na zapadnoj i južnoj strani unutar lokaliteta vidljive su manje udubine, vjerojatno ostatci nastamba drvenih kuća, bez vidljivih tragova kulturnog sloja, kao i na cijelom gradištu.

grad

5. Planina Donja – GRADIŠĆE

Nadmorska visina: 332 m n/v
Položaj: iznad potoka Bielek, nasuprot lokaliteta Gradec, na brdu Gradišće
Povijesno razdoblje: kasni srednji vijek
Vrsta nalaza: fortifikacija; zemljano-drvena utvrda (kaštel)
Kratki opis: Lokalitet Gradišće nalazi se približno 2,5 km sjeverozapadno od naselja Kašina, na brdu Gradišće, a sjeverno od njega u dubokoj uskoj usjeklini teče potok Bielek, koji se kilometar istočnije ulijeva u potok Kašinu. Riječ je o zemljano-drvenoj okrugloj utvrdi koja se sastoji od središnjeg zemljanog uzvišenja, okruženog obrambenim jarkom i zemljanim bedemom. Obličje terena jasno ukazuje da je riječ o građevini fortifikacijskog karaktera. Utvrdu možemo svrstati u tip visinskih utvrda kružnog oblika, veličine 90 x 80 m. Najvjerojatnije je bila izgrađena od drva i zemlje jer nema nikakvih ruševina ni tragova kamena i drugoga građevnog materijala.

grad

6. Planina Gornja – TEPČINA ŠPICA

Nadmorska visina: 635,7 m n/v
Položaj: sjeverni obronci Medvednice, jedan od vrhova
Povijesno razdoblje: kasna antika, rani srednji vijek (?)
Vrsta nalaza: fortifikacija
Kratki opis: Na lokalitetu se na južnoj, zapadnoj i istočnoj strani uočavaju ostatci urušenog zida te među kamenjem veliki ulomci vezivnog materijala, vapnene žbuke sa cijelim komadićima opeke. U ostatcima žbuke ne uočavaju se sitno mljeveni ostataci opeke. Na sjevernoj strani platoa ne uočavaju se tragovi ni zidanog ni drvenog obrambenog zida. Uz istočnu stranu urušenog zida, prema Lazu, vidljivi su ostatci koso oblikovanog nagiba terena s obrambenim jarkom u podnožju. Na tjemenu Tepčine špice, unutar areala, pronađeno je nekoliko rijetkih malih ulomaka keramike antičkog podrijetla, na istom se ne uočava postojanje debljeg kulturnog sloja (za vrijeme Domovinskog rata u iskopu stražarnice u blizini samog vrha u profilu također nisu uočeni kulturni slojevi). Sitni nalazi keramike i veliki ulomci opeke u žbuci, kao i geostrateški položaj na Medvednici te povijesni dokumenti, ukazuju na mogućnost da je riječ o kasnoantičkom lokalitetu. U kasnom srednjem vijeku spominje se poštanski put za Graz kroz Planinu koji je išao zapadnom stranom ispod Tepčine špice, što ostavlja mogućnost i srednjovjekovne manje prilagodbe.

7. Vugrovec Gornj – CASTRUM VUGRA

Nadmorska visina: 340 m n/v
Položaj: Južni obronci Medvednice, iznad današnjeg Planinarskog doma u Gornjem Vugrovcu, na najvišoj točci izduljenog i uskog brježuljka, koji se uzdiže oko 60 m iznad potoka Vugrovec
Povijesno razdoblje: kasni srednji vijek
Vrsta nalaza: fortifikacija (zemljano-drveno gradište)
Kratki opis: Ostaci srednjovjekovnog kaštela Castrum Vugra uzdižu se oko 60 m iznad potoka Vugrovec. Sam vrh brježuljka, kojemu je najlakši pristup s jugoistočne strane, ustvari je izduženi ravnjak, u središtu kojega se uzdiže zemljana ovalna glavica okružena s koncentričnim dvostrukim obrambenim jarcima i bedemima. Dimenzije kaštela iznose 140 x 80 m. Površinski tragovi građevnih ostataka, poput kamena ili opeke, na samoj utvrdi nisu zamijećeni, te se pretpostavlja da je utvrda bila izgrađena od drva i zemlje.

vugra

Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s