Zrinka Kušer – Samoborski muzej, Livadićeva 7
Izvor: Samoborski muzej – Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva
U studenom 2009. Konzervatorski odjel u Zagrebu (Ministarstvo kulture RH) odobrilo je sredstva za djelomičnu sanaciju i arheološke radove u sjevernoj peterokutnoj kuli Starog grada Samobora. Pokojni osnivač Samoborskog muzeja Ivica Sudnik za života je zapisao da su u toj kuli zakopani veliki dijelovi kamene arhitektonske plastike s istraživanja 1942./43. Prošlogodišnja istraživanja su pokazala da tih kamenih dijelova ipak nema, tek 2, 3 komada, ali smo pronašli stupove koji su najvjerojatnije bili potporanj drvenim podnim gredama u peterokutnoj kuli. U izmiješanim arheološkim slojevima bilo je puno pećnjaka, keramičkih krhotina, čavala i klinova.
Prošlost grada i vlasnici
Samoborski stari grad izgrađen je između 1260. i 1264. godine od strane pristaša češkog kralja Otokara II koji je u to doba svoju vlast proširio sve do Jadranskog mora. Kralj je želio utvrditi i ojačati staru granicu, pa je iznad trgovišta Samobor dao podići utvrdu. Kroz stoljeća grad je promijenio mnoge vlasnike. Ističu se: Babonići, grofovi Celjski, kralj Matija Korvin (on ga kupuje 1488., ali ga grad ne zanima, te ga ubrzo mijenja za Ormož), Barbara Frankopan, Ivan Hening Susedgradski, obitelj Ungnad, obitelj Erdödy, obitelj Auersperg; kroz 19. stoljeće Stari grad je u posjedu obitelji Kulmer, Kiepach i Allnoch, a za zadnjih vlasnika, obitelji Montecuccoli, grad je u jako lošem stanju. Budući da se u gradu ne odvija život od kraja 18. stoljeća, dotrajali su krovovi, podovi se postupno urušavaju, a zidovi natapaju kišom, snijegom i rastaču ledom. „..Grad samoborski, koji je sagradjen na pećini, prikazuje pravu starinu, a sagradjen je na više uglova. Jedini mu je ulaz za pješake i kola s istočne strane. Odmah do ulaza u nutra nalazi se desna ruševna sobica za „satrapa“ (stražara) a s lijeve su tamnice. Ulaz je ne odviše dug ali svodjen. Z desna u dvorištu grada (atrium) stoji zidana kula pod kojom je podrum bez stuba. Nad ovim smočnica. Nad krovom, koji je drven, diže se tornjić načinjen od dasaka, a na njemu je zvono i ura….Gradjevina toga dijela grada gotovo je bila ruševna, naročito se rušilo sa sjeverne i istočne strane. Izgleda, kao da će se sve za koji dan porušiti…“ (1). Od 1902. godine Općina Samobor je u posjedu ruševina Starog grada zajedno sa 27 jutara šume.
Sjeverna kula (peterokutna)
Gradnjom peterokutne kule nije se bitno pojačala obrambena moć samog grada. Ona je mogla štititi ulaz u usjek koji vodi prema Rudama (Rudarska draga) i pristup gradu sa zapadne strane. Svojim isturenim položajem i veličinom bila je na neki način i upozorenje građanima trgovišta Samobor s kojima su se feudalci Starog grada stalno sukobljavali. Veća opasnost zapravo je prijetila s južne strane grada, s padina brda Tepec koje nadvisuje čitav Stari grad. Zidovi sjeverne kule bili su visoki 18 metara, a zbog jakog pada terena kula ima visoko podnožje iznad kojeg su topnički otvori i puškarnice na prvom katu, a na drugom katu su veći prozorski otvori.
Dok je gospodin Ivica Sudnik, jedan od osnivača Samoborskog muzeja, bio živ, spominjao je (a gospođa Ivanka Brekalo zabilježila) da su veći dijelovi arhitektonske plastike, pronađeni tijekom radova koje je vodio Tihomil Stahuljak 1942. i 1943. godine, zakopani unutar sjeverne peterokutne kule-bastiona. Na temelju tih tvrdnji, Konzervatorski odjel u Zagrebu (Ministarstvo kulture RH) financirao je radove koji su se odvijali u studenome 2009. godine.
Radnici su prvo počeli s uklanjanjem bilja koje se toliko razraslo u unutrašnjosti kule da nije bilo moguće započeti bilo kakve radove prije ukljanjanja zelenila. Zatim su skidali površinski sloj zemlje i već u tom sloju naišlo se na veće komade kamena što je donekle potvrdilo riječi pokojnog Ivice Sudnika. Nađeno je svega nekoliko komada – dio kamenog luka, dio stube i još nekoliko profiliranih komada kamena koji su odvojeni (nije se naišlo na toliko spominjane toskanske stupove, okvire prozora i sl.)
Na sredini poda peterokutne kule, u potrazi za ostatkom kamene plastike, otvorili smo sondu dimenzija 1,5 m x 4 m. Uz sjeverozapadni rub sonde našli smo kameni stup. Zbog toga se sonda morala širiti za još jedan metar da bi se stup od kamena mogao u cijelosti otkopati i izmjeriti. Taj stup nije dio zakopanog materijala s ostalih dijelova Starog grada već je najvjerojatnije služio kao potporanj podnim drvenim gredama. Stup je skoro kvadratnog oblika, dimenzija otprilike 65 cm x 65 cm, relativne visine od 1 m. Malo dalje prema jugoistoku naišli smo na još jedan sličan potporni stup dimenzija nešto većih od prethodnog. Oba stupa su rađena od kamena raznih dimenzija s umetnutim komadima cigle međusobno povezanih žbukom.
Slojevi unutar same sonde se nisu raspoznavali. Uglavnom je to bila mješavina šutovine i zemlje nastala urušavanjem grada tijekom stoljeća, a posebno u zadnjih stotinjak godina, od zadnjih radova unutar same kule. Naime, 1902. godine u Samoboru je osnovano Športsko društvo ŠIŠMIŠ koje se u prvim godinama postojanja orijentiralo na sport i planinarstvo, a kasnije i na očuvanje ruševina Starog grada te na „promicanje društvenosti“. Godine 1910. dobivaju dozvolu za obnovu peterokutne kule. Cilj im je bio rekonstruirati kulu u cijelosti i tamo urediti prvi muzej. O radovima društva ŠIŠMIŠ ne postoji dokumentacija osim nekoliko fotografija i niz članaka Frana Hrčića u Samoborskom listu koji je pažljivo pratio radove. „…U rujnu je u Samoboru krojena drvena građa za natkrivanje kule s namjerom da se radovi izvedu sljedeće godine ali, zahvaljujući izuzetno lijepoj jeseni, njih je bilo moguće izvoditi sve do početka studenoga. Da ne bi krovištem narušili slikovitost ruševine, na peterokutnoj kuli izveden je upušteni ravni krov, koji je istodobno zamišljen i za vidikovac. Nakon što su uz izuzetno velike napore sanirani zidovi, u sredini kule sazidan je stup u koji se dijelom upirala konstrukcija ravnog krova, izvedenog gredama velikog presjeka, koja je zadaščana i na kraju zalivena betonom…“2 Nakon deset godina, sve što su „Šišmišovci“ napravili, uništeno je i razneseno. Zatim je došao Prvi svjetski rat, pa i velika svjetska kriza i nitko se više nije obazirao na Stari grad i ruševine. U zadnjih nekoliko godina intenziviraju se radovi na sanaciji zidova, a radovi će se nastaviti i u 2010.-oj godini.
Od pokretnih nalaza izdvajam veliki broj pećnjaka, zeleno glaziranih, krhotine grube srednjovjekovne keramike oker, smeđe i sive boje te brojne željezne čavle i klinove kao i dva velika željezna okova vjerojatno dijelove konstrukcije vrata ili prozora.
BILJEŠKE:
⦁ V. NORŠIĆ, Samobor grad, Samobor 1912., str. 136.
⦁ D. MILETIĆ, Samoborski Stari grad, Samoborski muzej 2001., str. 36
FOTOGRAFIJE:
⦁ Branko Šenoa, Samobor Arx: A.D. : 1776., ulje na platnu, 1903.
⦁ Tlocrt Starog grada, Gjuro Szabo, 1912.
⦁ Veći kameni ulomci
⦁ Kameni potporni stupovi u sondi 1
———————————————
POGLEDAJTE JOŠ
3D rekonstrukcija Starog grada Samobora, autor Rok Kranjc
Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura 