Utvrda Turen Svetojanski

Emil Laszowski/Amelio Vekić
Izvor:Stara hrvatska županija podgoska (c) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, DiZbi.HAZU, 2018/ Hrvatski arheološki godišnjak 2/2005
turen.jpgFotografija © Darko Antolković

Emil Laszowski u svom radu “Stara hrvatska županija podgorska”, o starom gradu podgorskom napisao je slijedeće… 

Gdje je dakle stajao stari nekoč županijski grad Podgorje? Kako se zove danas ona topografijska točka, gdje je on nekoč stajao? Uzalud tražimo Podgorski grad na ma kojoj karti, a ne poznaje ga niti narodna tradicija ondješnjeg žiteljstva. Nu unatoč svemu tomu nije moguće, da je stari podgorski grad netragom izbrisan sa površine zemaljske. Nije li promienio svoje ime? Ne stoji li kakav grad ili razvalina drugog imena, pod kojim se krije stari podgorski grad? Uzmemo li u obzir ime „Podgoria”, „Podgora”, „Podgorje”, koje je čisto hrvatsko, to nas ovo ime upućuje, da je grad toga imena stajao negdje pod gorom. Morao je dakle grad Podgorje stajati izpod gore, a nipošto na gori i usred široke ravnice, što no se od podnožja plješivičkih ogranaka pružila na jug do Kupe. Po tom valja nam tražiti grad Podgorje na podnožju plješivičkih ogranaka. I zbilja tamo ga moramo naći. Kod traženja tog grada pomažu nas samo stari pismeni spomenici. Stari popis župa biskupije zagrebačke od g. 1501. spominje nam Petra, župnika crkve sv. Ane „in Podgorya”, i kapelana njegovog Šimuna. Imademo nadalje izpravu od g.1543. koja nam takodjer pomaže riešavati naše pitanje glede položaja grada Podgorja. Ona veli najednom mjestu: „subtus eastellum seu turrim purtium ipsarum (t. j. litigantium) Tadgonja vocntum”. Dalje opet: „possessio Felsew Wolawlya supra turrim”, onda „apud ecclesiam sanctae Annae matris gloriosae virginis Mariae in Podyoriau.

Iz teksta dakle ove isprave jasno doznajemo:

1. da je „castellum seu turris Podgoria” zbilja još polovicom XVI. vieka obstajao, t. j. da je podgorski grad u to doba nosio još svoje staro ime:

2. da se je selo (possessio) iznad grada Podgorja (supra turrim) zvalo Felsew-Wolawlya t. j. Gornje Volavje;

3. da je župna crkva sv. Ane stajala u Podgorja (u užem smislu), što se vidi takodjer iz spomenutoga popisa župa od g. l50l.

Vidimo dakle jasno, da je grad Podgorje stajao u današnjoj župi sv. Jane, a da poviše njega stajaše selo Felsew-Wolawlya. Ako, poznavajući dobro ovu okolicu, dovedemo ovo poznavanje okolice u sklad sa riečima spomenute izprave od god. 1543., opažamo odmah, da je rečeno selo Felsew-Wolawlye današnje selo Draga, i to onaj dio toga, koji se proteže na desnoj obali potoka Drage — zvanoga nekoč. „fluvius Wolawlye”  — hrbtom (oplazom) briega; da je selo danas zvano Gorica, sa župnom crkvom sv. Ane, ona topogratijska točka, koju izprava zove ,,de Podgorva”, a prema tomu „castellum seu Turris Podgorya” nije drugo nego današnja razvalina „Turanj”, koja stoji na oplazu brdašca izpod Špigelskoga briega, iznad ceste, koja se vijuga klancem iz Drage prema Žumberku. I doista vidimo, da je iznad ove razvaline negdašnjega Podgorja-grada dio sela Drage, nekoč zvanoga Felsew-Wolawlya. Tako smo sretno ustanovili točku, gdje je stajao stari podgorski grad. Grad Podgorje nalazimo spominjan u XVI. vieku, sad pod imenom „Turris lapidea in Felsew-Wolawlya”, sad pak pod imenom „Turan”. Kasnije se po obitelji Kiševića nazivaše Kišević-Turan. Danas jednostavno „Turanj” a župa tamošnja „sv. Ana pod Turnjem” (sub Turen).

turan.jpgFotografija © Darko Antolković

2005. godine provedeno je zaštitno iskopavanje, sanacija i konzervacija na lokalitetu Turen Svetojanski. Stručni voditelj istraživanja bio je Amelio Vekić. Radove je financiralo Ministarstvo kulture.  Evo što je Amelio Vekić napisao u “Hrvatskom arheološkom godišnjaku”. 

Srednjovjekovna utvrda Turen Svetojanski smještena je na desnoj strani uskog klanca potoka Draga (Reka) i brani prolaz iz jaskanskog Pokuplja i Prigorja u Žumberačko plešivički masiv. Istražni radovi na njoj provode se od 2004., a tijekom 2005. napravljeni su i konzervatorski zaštitni radovi. Stručni voditelj istraživanja bio je Amelio Vekić. Radove je financiralo Ministarstvo kulture. Zbog vrlo oskudnih izvora povijest utvrde nije poznata.
Donedavno se povezivala s ostacima župskoga grada stare hrvatske župe Podgorske, ponajprije zbog spominjanja Turna u 15. st. kao „Castellum Podgoria“. Međutim, položaj
i današnji ostaci Turna Svetojanskog nisu romanički, već je to srednjovjekovna protuturska utvrda s prijelaza 15. u 16. st.

Djelomice je očuvana kružna branič-kula, petina kule do visine od 12,5 m i vidljivo je nešto bedemskog ziđa. Ostatak kule i vanjskih i unutrašnjih zidova utvrde sačuvan je u arheološkom sloju. Prije tri godine udruga građana Eko Sveta Jana pokrenula je inicijativu za revitalizaciju staroga grada Turna. Tijekom zajedničkih akcija prvo je raščišćeno nisko raslinje na prostoru oko kule, a nakon toga i posječena hrastova šuma. Nakon toga, 2004. provedena su probna sondažna istraživanja kako bi se utvrdila širina kule i dubina njenog temeljenja, te uvidjelo jesu li okolna kamena urušenja ostaci kakva bedemskog sklopa. Utvrđen je promjer kule i postojanje zidova na istočnoj padini uz
prilazni put.
Tijekom srpnja 2005. provedena su sustavna arheološka istraživanja kule, te istočnog i sjevernog bedema. Prvi istražni blok zahvatio je kulu. Velike probleme prilikom iskopa stvarali su golemi hrastovi panjevi koji su dobrim dijelom i razorili zidove. Kako se kula nalazi na rubu uzvišenja iznad strme padine koja je tijekom vremena rastakana, a sigurno i razarana, veći dijelovi ziđa strmoglavili su se prema potoku. Zbog toga je istočna strana kule ponegdje očuvana tek u temeljnoj zoni, dva metra ispod razine funkcioniranja podrumske prostorije u kuli. Kula je građena od kamena lomljenca i prema očuvanom dijelu može se pretpostaviti da je imala najmanje dvije etaže iznad razine zemlje. Vanjski je promjer 13 m, dok je debljina zidova 1,5 m. Na sjevernom dijelu kule uz očuvani dio vide se špalete puškarnice s iskošenjem, što je zasad jedini očuvan ostatak nekog otvora. U cjelokupnom iskopu koji se sastojao od dviju stratigrafskih jedinica, recentnog humusa i sloja urušenja, nije pronađen ni jedan ulomak arhitektonske plastike. Posebice zbog toga što je na cijelom terenu pronađeno malo građevnog kamena, jer su ostaci nakon njena napuštanja i razaranja postali kamenolom za lokalno stanovništvo. U središtu kule pronađeni su ostaci kamenog podnožja za središnji nosač – gredu, koja je prolazila kroz cijelu kulu i na koju su se oslanjale poprečne nosive grede pojedinih etaža. Taj središnji nosač smišljeni je arhitektonsko-graditeljski zahvat jer ostvaruje velike uštede u nabavi drvne građe. Bez njega bi se morale nabavljati hrastove grede najmanje dužine 11 m, što i u mirnodopskim vremenima nije jednostavno, a kamoli u doba turske opasnosti i djelomične okupiranosti slavonskih šuma.

Drugi istražni blok zahvatio je prostor istočnog bedema. On je također jako oštećen, ponegdje raskopan do kraja temelja. Očuvan je u dužini od 23 metra. Zid je debljine 50 cm i građen od kamena lomljenca. Zbog strmine terena imao je kontrafore od kojih su očuvana 2. Između kontrafora otkrivena je niša veličine 20×30 cm čija funkcija nije utvrđena.
Kao zanimljivost je potrebno napomenuti nedostatak pokretnih arheoloških nalaza u tim dvama istražnim blokovima što se može povezati sa strminom terena i iskopom kamena za gradnju sela. Nakon istraživanja započelo je konzerviranje pronađenog ziđa. Kružna branič-kula konzervirana je (učvršćena i nadozidana) do visine od dva metra, odnosno do razine funkcioniranja podrumske prostorije, što nije završna prezentacijska visina.
Tijekom konzervacije otvoren je još jedan blok, tzv. sjeverni ulazni prostor. Tu je okomito na kulu otkriven zid jednakih dimenzija kao i istočni bedem. Međutim, zid se ne spaja na kulu već ima špaletu (lice) tvoreći vrstu prolaza uz kulu. U prostoru između kule i zida jedini su zasad očuvani kulturni slojevi u kojima ima nalaza kasnosrednjovjekovne novovjekovne keramike. Taj još neistražen prostor, bio je u blizini kuhinje ili nekakve radionice. Nakon kule konzerviran je i potez istočnog bedema, također ne do prezentacijske visine jer još nije poznata visina dvorišta. Nakon završetka radova lokalitet je zaštićen i uređen za prezimljavanje. Na temelju dosadašnjih saznanja utvrda Turen Svetojanski sastoji se od okrugle branič-kule i četvrtastog sustava bedema koji su se vjerojatno spajali na kulu u sredini njena promjera. Istovjetan je tip utvrda Furjan kod Slunja gdje je okrugla kula sačuvana do treće etaže. Dakle, ova istraživanja definitivno stavljaju Turen Svetojanski u kontekst protuturskih utvrda s cilindričnom branič-kulom.

Literatura
Kruhek 1993 Milan Kruhek, Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja, Karlovac, 1993.
Laszowski 1899 Emilije Laszowski, Stara hrvatska županija podgorska, Rad JAZU, 138, Zagreb, 1899.
Oglasi
Ovaj unos je objavljen u Utvrde i označen sa , , , , , , , , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s