Hrastovica kraj Petrinje

dr.sc. Zorislav Horvat
Izvor: Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 15-16./1998.-1999.

Hrastovica je u srednjem vijeku bila važno mjesto, prvo u rukama knezova Babonića, a kasnije zagrebačkih biskupa. Činili su ga dva kasira (Gornja i Donja utvrda), utvrđeno naselje i franjevački samostan izvan zidina. Tijekom ratova s Turcima, Hrastovica je odigrala značajnu ulogu, no 1584. godine je napuštena, rušena, a zatim je kraće vrijeme bila pod Turcima. Zamjenjuje je obližnja Petrinja. U okolici Hrastovice ima dosta tragova djelatnosti iz rimskog doba.

Hrastovica je u XII./XIII. stoljeću bila posjed knezova Babonića, a od XIII./XIV. stoljeću, ona je u rukama zagrebačkih biskupa. Odmah se javljaju dva kastra (utvrde) valjda kao posljedica prijelazna dvovlašća Babonića i zagrebačkih biskupa. Ovi potonji drže Hrastovicu sve do sredine XVI. stoljeća, kad više nemaju snage održavati potrebnu vojnu razinu Hrastovice te je prupuštaju ustrojstvu granice prema Turcima. Mnogo se puta pred Hrvatskim saborom raspravljalo o utvrđivanju Hrastovice, o tome tko će je i na koji način utvrditi i što sagraditi. Cijelo to doba ispod hrastovičkih kastra živi naselje sa svojim purgarima, da bi tek godine 1572. hrastovički sudac Markolinović odnio dragocjenosti hrastovićke župne crkve Sv. Duha na čuvanje u riznicu zagrebačke katedrale. Nikad se više niti jedan hrastovički sudac nije vratio po te kaleže i oni su nakon oslobođenja Slavonije od Turaka, dodijeljeni novim župama.
Srednjovjekovna je Hrastovica zapremala veliki prostor na sjevernoj padini Cepeliša, s još danas vidljivim tragovima zida. Sastojala se od dva kastra, naselja ispod njih okružena svojim zidinama i kulama, predgrađa na istoku te franjevačkog samostana zapadno od naselja (slika 2.). Tu treba još ubrojiti i kapelu Sv. Petra u Taborištu te položaj Varoš, istočno od današnje Hrastovice – iznad ceste prema Jabukovcu. Hrastovica je sa svojom okolicom bila prostor svakodnevnog kasnosrednjovjekovnog života, s moćnim feudalcima Babonićima i zagrebačkim biskupima te njihovim podložnicima. Krajem XV. te u XVI. stoljeću život se sve više usmjerava prema obrani Hrvatskog kraljevstva. Hrastovičke se utvrde dopunjavaju i pojačavaju tijekom XVI. stoljeća, o čemu postoji opširna dokumentacija u spisima Hrvatskog sabora. No unatoč ove skrbi, hrastovičke utvrde više ne mogu odoljeti sve jačim turskim napadima i novim načinima ratovanja. Hrastovica se ruši i napušta, a zamjenjuju je Karlovac, Petrinja i Sisak.
Hrastovica je bila smještena na sjevernoj padini brda Cepeliša, koju je s juga omeđivala vrlo strma padina, nastala smicanjem geoloških slojeva. Nad ovu su strminu bila smještena utvrda Gornja i Donja Hrastovica, određujući istodobno i smještaj obrane naselja, okružena zidinama s polukružnim kulama. U naselje se ulazilo kroz dvije ulazne kule, na istočnoj i zapadnoj strani. Na istočnoj je strani bilo branjeno podgrađe, gotovo iste površine,s ulazom na početku strmi ne i tješnjaka Duboki jarak. Podgrađe je s istočne strane imalo zidani branik i jarak pred ulazom, dok je sjeverna strana bila branjena palisadama (slika 3.) kao i strmina na južnoj strani. Danas je podgrađe zasađeno vinogradima.
Treba još posebno napomenuti današnje stanje prostora stare Hrastovice: sve je zaraslo u travu, korov, trnje i grmlje. Obrastanje gustim zelenilom se dogodilo tijekom posljednjih godina, naročito za srpske okupacije Banovine, kad nitko onamo nije dolazio niti obrađivao zemlju.
Istočni ulaz u naselje bio je naglašen pravokutnom kulom, od koje se danas nazire dosta zida. Ulaz je nekada davno vjerojatno bio osiguran i jarkom, od čega još ima dosta tragova uz sjeverno-istočni dio utvrda. Od istočnog ulaza obrambeni se zid penjao uzbrdo, do Donje hrastovičke utvrde. Uz sam istočni ulaz nalaze se ruševine nekadašnje župne crkve Sv. Duha.

Ulaz je na zapadnojstrani bio, sudeći po tragovima zida i graba, znatno složeniji, a ujedno i dobro branjen Gornjom utvrdom. Greben nad strminom uz tješnjak Dubokog jarka i dalje se uspinje prema zapadu, nadvisujući Gornju utvrdu.
Ovaj dio grebena također je mogao biti utvrđen, vjerojatno s odgovarajućim drvenim građevinama i zaprekama. S te strane je ispresijecan dodatnim kanalima, koji su očito trebali otežati približavanje neprijatelja, dakle Turaka i njihovih martoloških četa. Čini se da se ovaj položaj zvao Kloštar (samostan) zbog relativne blizine franjevačkog samostana.
Donja utvrda, Donja Hrastovica, bila je 1584. godine napuštena, spaljena i razrušena, čime se željelo spriječiti Turke daje zauzmu i u njoj se utvrde. U izvorima je opisan način njena uništenja: utvrda je napunjena drvenom građom od napuštenih kuća stanovnika Hrastovice i sve je zapaljeno.
Visoka je temperatura razorila ziđe… Tom je prigodom razrušeno i hrastovičko naselje, kuće purgara i utvrde oko naselja. Danas je Donja Hrastovica tek stožasti vrh, do koga se protežu zidine naselja. I ona je bila smještena na rub strmine. Od stare uvrde nije ništa očuvano, iako bi se mogli naći njeni temelji pod zemljom. Tek poneki ulomak kamena i opeke govori o nekadašnjem ziđu. Autor ovog članka je prigodom obilaska tog položaja našao samo jednu romboidnu opeku, možda rimsku, koja je bila ugrađena u pod, s obzirom daje izlizana hodanjem.

I gornja je utvrda slabo očuvana, a uz to jedan se njen dio odronio niz strminu, skupa s većim dijelom branič-kule (slika 5.).

U strukturi zida kule nazire se zidanje “na riblju kost”, što je osobitost za dosta naših profanih građevina XIII.-XIV. stoljeću. Osim toga, na sjevernoj strani ostao je trag zida sa špaletom vratiju te jednom kružnom polukulom. Godine 1584., porušena je Donja utvrda i tom se prigodom spominje daje Gornja utvrda tek “kružno zidana kula, kojoj je neprijatelj mogao prići do samih zidina i vratiju, i trebalo
ju je zaštititi kanalom i palisadnom ogradom, da bi straža u njoj mogla imati više sigurnosti”. Danas znamo da je ova “kružna” kula bila poligonalna, da je ondje bila i jedna polukula, te obodno ziđe i na zapadu duboka graba. Vjerojatno su svođenjem Hrastovice na jednu, Gornju utvrdu, promije nili uvjete obrane, te je s unutarnje strane, iz prostora nakadašnjeg naselja, postala ranjiva. Čini se da dodatno utvrđivanje nije nikad provedeno, jer Gornja utvrda uskoro je pala.
Prigodom posjete Hrastovici 5. ožujka 1975.,s M. Kruhekom, utvrđeno je da ondje netko kopa, očito tražeći “zakopano blago”. Nije to bila velika jama – no u iskopanoj su zemlji nađeni željezni čavli, vrh strelice, ulomak vrča, više ulomaka jednostavne keramike, komadić brončana lima, trokutasta rimska opeka, ulomak ručnoga žrvnja. Sve su to očito predmeti iz XVI. stoljeća, iz doba intenzivna života Hrastovice. Tom smo prigodom utvrdili da je netko, najvjerojatnije isti “istraživač”, razvalio renesansno svetohranište u svetištu Sv. Duha.
Osim ovih nalaza, autorje jednom prigodom našao željeznu kuglu, promjera oko 18 mm i to u zemlji, na putu uzcrkvu Sv. Duha, a nedavno i 3/5 kamene kugle, promjera 12
cm, također nedaleko ove crkve, uz istočni ulaz u naselje.
Na prostoru hrastovičkog naselja na nekoliko mjesta naziru se zaravnjeni prostori, s više tragova kamena, koji mogu biti mjesta nekih značajnijih građevina. Kuće stanovnika bile su drvene, što je donedavna bio način narodnog graditeljstva ovog kraja. Prema popisu poreza iz1546., u Hrastovici je tada bila 51 kuća.