Martina Matijaško, dipl.arheolog – ARHOS d.o.o.
Izvor: Podravina, Vol.11 Br.22, 2012.
Rad prikazuje novovjekovni željezni šiljak dugog koplja slučajno pronađen prilikom zemljanih radova u okućnici obitelji Majcen Ivana u Sračincu. Kako bi se koplje tipološki determiniralo i datiralo, provedena je usporedna analiza sa sličnim nalazima s prostora Hrvatske i šire. S druge strane, istaknute su povijesne okolnosti koje su mogle dovesti do pojave ovakvog nalaza u Sračincu. Utvrđeno je kako se radi o šiljku dugog koplja, tzv.»pike«, intenzivno korištenog tijekom XV. i XVI. st. na bojištima zapadne i središnje Europe. U Varaždin i okolicu ovo je oružje vjerojatno dospjelo u procesu intenziviranja turske opasnosti i uspostave Slavonske vojne krajine, tj. tijekom XVI. st.
UVOD
Kao jedno od najstarijih oruđa i oružja u ljudskoj povijesti, koplje ima iznimno dugu tradiciju. Jednostavno i funkcionalno, nije se mnogo mijenjalo tijekom prapovijesnih i povijesnih razdoblja.Bilo da se radi o zašiljenoj motki, cijepanoj kamenoj alatki pričvršćenoj na dugačak štap ili metalnom šiljku, koplje nije mijenjalo svoju osnovnu namjenu – sa što veće udaljenosti raniti ili ubiti životinjuili neprijatelja. (1)
U vrijeme Rimskog Carstva razvijena je posebna vrsta koplja za bacanje, tj. sulica. Antički se pilum bacao prema protivniku kako bi ga se ubilo ili oslobodilo štita, a zatim napalo mačem. Dugačko je koplje u ovom vremenu poznatoi prisutno u borbama, ali u mnogo manjoj mjeri nego što je to bilo u ranijim razdobljima. Tek kada na prostor Rimskog Carstva pristižu strani germanski narodi koji pretežito ratuju na konjima, dugo koplje ponovno dobiva na važnosti kao obrana od napada konjice. (3)

Iz razgovora s nalaznicima šiljka 21. veljače 2012., autorica je saznala da se nalazio na dubini od oko 150 cm u sloju tamne, gotovo crne zemlje. (7) Iz ovih šturih informacija moguće je zaključiti da je šiljak vjerojatno ovamo dospio kopnenim putem te je izgubljen upravo na ovom mjestu ili donesen prilikom kakvog nasipavanja zemljišta. Nalaznici su ustvrdili kako njima nije poznato bilo kakvo niveliranje tla unutar okućnice što znači da se to zasipavanje, ukoliko ga je bilo, moglo dogoditi u nekom ranijem razdoblju. Zanimljiv je podatak o boji zemlje. Naime, izrazito tamno smeđa ili potpuno crna boja tla u arheološkom kontekstu često upućuje na truljenje drveta. Ovdje se neće nagađati je li motka koplja istrunula upravo na mjestu nalaza jer zato ne postoje nikakvi dokazi, međutim, valjalo je spomenuti i tu mogućnost. Sama činjenica da je šiljak nađen u sloju zemlje, a ne šljunka, također umanjuje mogućnost vode, tj. Drave i njezinih rukavaca, kao izvora nalaza. Nije na odmet podsjetiti na Potok (lokalni naziv, op.a.) koji je potpuno presušio nakon gradnje kompleksa HE Varaždin.Pogledom na kartu A. L. Kneidigera iz 1765. god. (Karta 1.) uočava se da je mjesto nalaza gotovona obali tog nekadašnjeg dravskog rukavca te u neposrednoj blizini prijelaza ceste preko vodotoka. (8)


Borba protiv tako uigrane vojske bila je iznimno teška. Upravo jezbog toga car Svetog Rimskog Carstva Maksimilijan I. Habsburški 1486. god. oformio borbenu plaćeničku skupinu, tzv. Landsknecht , čija je glavna zadaća u početku bila suprotstaviti se švicarskim vojnicima. Većina formacije Landsknechta bila je naoružana dugim kopljima, okruživali su ih vojnici sa samostrelima i puškama fitiljačama, a posebno su mjesto zauzimali borci s dvoručnim mačevima.


Većina stručnjaka smatra kako je Sračinec, bilo kao naselje, bilo kao nenaseljeni posjed, pripadao stanovnicima grada Varaždina još od XIII. st., tj. od povelje kralja Andrije II. kojom je Varaždin proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Iako se samo selo ne spominje u tekstu sačuvanom u nešto kasnijoj buli kralja Bele IV., opis granica posjeda grada Varaždina daje naslutiti kako je ono bilo unutar njih. (24) U svojem prvom spomenu Sračinec je pripisan varaždinskoj tvrđi čiji je vlasnik u to vrijeme bio barun Ivan Ungnad. (25) Njemu je tvrđavu i njezine posjede založio kralj Ferdinand I. Habsburški kako bi na taj način namaknuo određenu svotu novca potrebnu za organizaciju obrane svojih teritorija od Osmanlija. (26) Prva osmanska provala u neposrednu okolicu Varaždina vezana je uz sultana Sulejmana Veličanstvenog i njegovu drugu opsadu Beča 1532. god. Nakon neuspješnog pohoda, sultanova se vojskavraćala Štajerskom, Podravinom i Posavinom prema istoku. (27) Što se tada dogodilo, najbolje ilustriraju riječi Rudolfa Horvata koji kaže: »Iza Zavrča kod grada Vinice uđe Sulejman 23. rujna 1532. u Hrvatsku. Od straha pred Turcima utekoše bijedni seljaci iz sela na Varaždinskom polju u obližnje šume, a mnogi se zakloniše i u unutarnji (utvrđeni) grad Varaždin. Tko god da je ostao kod kuće, toga su Turci zarobili i sa sobom odvukli.« (28) Upravo je ovaj događaj prvi pisani spomen neke vojne operacije u blizini Sračinca. Nije poznato je li tom prilikom došlo do oružanih sukoba s Osmanlijama ili su doista svi »pobjegli«. Ipak, ostaje mogućnost da je upravo tada neki vojnik svoje dugo kopljeo stavio na obali dravskog rukavca u Sračincu.
- Ivor KARAVANIĆ, Jacqueline BALEN, Osvit tehnologije, Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2003., 32-44., Varina Jurica TURK, »Hladno oružje na blizinu, oružje na dugoj motci«, Zbirka oružja i vojne opreme u Muzeju seljačkih buna, Gornja Stubica: MHZ, Muzej seljačkih buna, 2006., 11-12.
-
Ewart OAKESHOTT,The Archaeology of weapons, Arms and Armor from Prehistory to the Age of Chivalry, New York: Dover Publications, 1996., 60-61., Weapon. A visual history of Arms and Armor (ur. RichardHolmes), London, 2006., 40-43., Ksenija VINSKI-GASPARINI, »Grupa Martijanec-Kaptol«, Praistorija jugo-slavenskih zemalja V. Željezno doba (ur. Alojz Benac), Sarajevo: Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH,1987., 224-225.
-
Viktor HOFFILLER, »Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva (Nastavak)«, Arheološki odjel Narodno-ga muzeja u Zagrebu, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, n.s. 12/1912., 68-98., Dragoslav PILETIĆ,»Rekonstrukcija naoružanja rimskog ratnika«, Vojni muzej Beograd, Vesnik Vojnog muzeja u Beogradu, 8-9/1963., 65-70.
-
Weapon A visual history of Arms and Armor, 50-55.
-
Isto, 13, 72-73., Varina Jurica TURK, »Hladno oružje na blizinu, oružje na dugoj motci«, 11-15., WendelinBOEHEIM, Handbuc der Waffenkunde, Graz: Akademische Druck- u. Verlagsanstalt, 1966., 305-356.
- Gradski muzej Varaždin, Arheološki odjel (dalje: GMV, AO), Inventarna knjiga, AO 6519. (Autorica zahvaljuje Gradskom muzeju Varaždin, a posebno Marini Šimek, muzejskoj savjetnici Arheološkog odjela, na dozvoli za obradu i objavu ovog nalaza te pomoći u radu.)
- Ivan MAJCEN, Intervju. Autorica zahvaljuje nalaznicima na susretljivosti i pruženim informacijama
-
Potok je na Kneidigerovoj karti označen kao Antiqus Siccus Alveus Dravi, tj. staro suho korito Drave, međutim periodično se punio i to vodom koja je izvirala iz petrijanečkog predjela Bučina. (Mirela SLUKAN ALTIĆ, Povijesni atlas gradova V. svezak Varaždin, Zagreb-Varaždin: Instutut društvenih znanosti Ivo Pilar, Državni arhiv Varaždin, 2009., 14-15.)
- GMV, AO, Inventarna knjiga, AO 6519.
-
»A spear is a spear whether it is of the middle Bronze Age or the ninetheenth century; there is little room for variation and the same shapes of spearhead crop up in every age and in every land.« Ewart OAKESHOTT, The Archaeology of weapons, 60. (prevela autorica).
- Ewart OAKESHOTT, European Arms and Armour. From the Renaissance to the Industrial Revolution, Wood-bridge: The Boydell Press, 2000., 44-45, 57.
-
Puške fitiljače ili arkebuze prvi su se puta pojavile oko 1450. god. u Njemačkoj. Početkom XVI. st. počelesu se pojavljivati naprednije puške kolašice, a od XVII. st. kao osobno vatreno oružje vojnika prevladavajumuškete s paljenjem na kremen. ( Weapon. A visual history of Arms and Armor, 150., Ewart OAKESHOTT, European Arms and Armour., 33, 38.)
- Weapon. A visual history of Arms and Armor 61, 108., Peter KRENN, Schwert und Spiess, Graz: KunstverlagHofstetter, 1997., 56.
-
Isto, 102., Peter KRENN, Schwert und Spiess, 8-10., Ewart OAKESHOTT, European Arms and Armour., 60-61.
-
Vojnici su se u takvoj formaciji najčešće postrojavali u kvadrat sa po 16 kopljanika na svakoj stranici. Tomevalja pridodati zanimljiv podatak iz inventara varaždinske oružane za 1598. god. gdje se spominje »1040komada kopalja za landsknechte« što bi bilo dovoljno za četiri takve formacije. (Weapon. A visual history of Arms and Armor, 99., Mira ILIJANIĆ, »Varaždinska oružana i njen inventar«, Gradski muzej Varaždin, Godišnjak Gradskog muzeja Varaždin, 2-3/1962.-1963., 37.)
-
Jan Frans VERBRUGGEN, The Art of Warfare in western Europe During the Middle Ages, Woodbridge: TheBoydell Press, 1997., 169-170, Ewart OAKESHOTT, European Arms and Armour., 56-61.
-
Dora BOŠKOVIĆ, Koplje, Privatna poruka (27.II.2012.)., Ewart OAKESHOTT,European Arms and Armour., 56-59., Wendelin BOEHEIM, Handbuch der Waffenkunde, 320-321., Varina Jurica TURK, »Hladno oružje nablizinu, oružje na dugoj motci«, 12.
-
Vlatka FILIPČIĆ-MAGLINEC i sur. »Oružje i oprema iz fundusa Muzeja seljačkih buna«, Zbirka oružja i vojneopreme u Muzeju seljačkih buna, Gornja Stubica: MHZ, Muzej seljačkih buna, 2006., 40, MSB 707.
-
Josef PETRÁŇ, »Specializovaná kovodŇlná odvŇtví, zbrojní a umŇlecká Ňemesla«, Dĕjiny hmotné kultury, (ur.Josef PetráŇ), Praha: Státni Pedagogické nakladatelství, 1985., 733, sl. 622.
-
Dora BOŠKOVIĆ, Koplje, Privatna poruka (27.II.2012.). (Autorica zahvaljuje Dori Bošković, muzejskoj savjetnici Zbirke oružja Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu, na stručnom savjetu.)
-
Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne hrvatske, (ur. Marina Šimek), Varaždin, 1997., 128-132
-
Georg HELLER, »Comitatus Varasdiensis«, Finnisch-Ugrisches Seminar an der Universität München, Veroeffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an der Universitaet München. Serie A Die Historischen Ortsnamen von Ungarn, Band 8/1977., 154-155., Josip ADAMČEK, Ivan KAMPUŠ, Popisi i obračuni poreza uhrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu – Institut za hrvatsku povijest, 1976., 138
-
Diana VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Gotičke crkve hrvatskog zagorja, Zagreb: Institut za povijest umjetnostiSveučilišta u Zagrebu, 1993., 231-232.
-
Mirko ANDROIĆ, Ekonomika srednjovjekovnog grada Varaždina, Varaždin: Državni arhiv u Varaždinu, 2009.,31-38, 41, Neven BUDAK, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica: Nakladnakuća »DR. FELETAR«, 1994., 146-147., Mirela SLUKAN ALTIĆ, Povijesni atlas gradova. V. svezak Varaždin, 50-52.
-
Na ovome se mjestu nećemo baviti problemom pripadnosti sela Sračinec vlasnicima tvrđe ili slobodnom kraljevskom gradu Varaždinu. Tu mikrohistorijsku temu, koja seže u ranija razdoblja, a posebno se tiče sukobagrađana Varaždina i kaštelana tvrđe Pavla Kečkeša, ostavljamo otvorenom za neku drugu priliku.
-
Rudolf HORVAT, Povijest grada Varaždina, Varaždin: HAZU – Zavod za znanstveni rad Varaždin i Grada Varaždin, 1993., 75-76., Mirela SLUKAN ALTIĆ, Povijesni atlas gradova. V. svezak, Varaždin, 63-65.
-
Nada KLAIĆ i sur., »»Ostaci ostataka« Hrvatske u borbi za opstanak«, historija naroda Jugoslavije. Sv., 2. (ur.Branislav Đurđev i sur.), Zagreb: Školska knjiga, 1959., 403.
-
Rudolf HORVAT, Povijest grada Varaždina, 66-68.
- Nada KLAIĆ i sur., »»Ostaci ostataka« Hrvatske u borbi za opstanak«, 412., Rudolf HORVAT, Povijest grada Varaždina, 82.-85., Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Zagreb: Novi liber, 2003., 114.
- Isto.
-
Josip ADAMČEK, Ivan KAMPUŠ, Popisi i obračuni poreza u hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, 158, 169., RudolfHORVAT, Povijest grada Varaždina, 87.
-
Mirela SLUKAN ALTIĆ, Povijesni atlas gradova. V. svezak, Varaždin, 52., Hrvoje PETRIĆ, »Rijeka Drava odštajersko-hrvatske granice do ušća u Dunav početkom 1780-ih godina«, Društvo za hrvatsku ekonomskupovijest i ekohistoriju, Ekonomska i ekohistorija, 7/2011., 60, 62 (Tablica 2.).
-
Leopold TOIFL, »Steiermark und die Windische Grenze«, Varaždinski generalat (ur. Spomenka Težak),Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2005., 6-7., Spomenka TEŽAK, »Slavonska krajina – Varaždinska krajina– Varaždinski generalat«, Varaždinski generalat (ur. Spomenka Težak), Varaždin: Gradski muzej Varaždin,2005., 19, 27.
- Isto.
-
Peter KRENN, Schwert und Spiess, 4KORIŠTENI IZVORI I LITERATURA:
- Josip ADAMČEK, Ivan KAMPUŠ, Popisi i obračuni poreza u hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb: Sveučilište u Zagrebu – Institut za hrvatsku povijest, 1976., 685 str.
-
Mirko ANDROIĆ, Ekonomika srednjovjekovnog grada Varaždina, Varaždin: Državni arhiv u Varaždinu, 2009., 104 str.
- Wendelin BOEHEIM, Handbuch der waffenkunde, Graz: Akademische Druck- u. Verlagsanstalt, 1966., 695 str.
-
Neven BUDAK, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica: Nakladna kuća »DR.FELETAR«, 1994., 227 str.
-
Vlatka FILIPČIĆ-MAGLINEC i sur. »Oružje i oprema iz fundusa Muzeja seljačkih buna«, Zbirka oružja i vojne opremeu Muzeju seljačkih buna, Gornja Stubica: MHZ, Muzej seljačkih buna, 2006., 36-57.
-
Georg HELLER, »Comitatus Varasdiensis«, Finnisch-Ugrisches Seminar an der Universität München, Veroeffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an der Universitaet Muencnen. Serie A Die HistorischenOrtsnamen von Ungarn , Band 8/1977., 202 str.
-
Viktor HOFFILLER, »Oprema rimskoga vojnika u prvo doba carstva (Svršetak)«, Arheološki odjel Narodnoga muzejau Zagrebu, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, n.s. 12/1912., 16-123.
-
Rudolf HORVAT, Povijest grada Varaždina, Varaždin: HAZU – Zavod za znanstveni rad Varaždin i Grad Varaždin, 1993., 542 str.
-
Mira ILIJANIĆ, »Varaždinska oružana i njen inventar«, Gradski muzej Varaždin,Godišnjak Gradskog muzejaVaraždin, 2-3/1962.-1963., 31-41.
-
Ivor KARAVANIĆ, Jacqueline BALEN, Osvit tehnologije, Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2003., 61 str.
-
Nada KLAIĆ i sur., »»Ostaci ostataka« Hrvatske u borbi za opstanak«, historija naroda Jugoslavije. Sv. 2.(ur.Branislav Đurđev i sur.), Zagreb: Školska knjiga, 1959., 401-476.
-
Peter KRENN, Schwert und Spiess, Graz: Kunstverlag Hofstetter, 1997., 66 str.
-
Ewart OAKESHOTT, European Arms and Armour., From the Renaissance to the Industrial Revolution, Woodbridge:The Boydell Press, 2000., 288 str.
- Ewart OAKESHOTT, The Archaeology of weapons, Arms and Armor from Prehistory to the Age of Chivalry, New York:Dover Publications, 1996., 359 str.
-
Josef PETRÁŇ, »Specializovaná kovodŇlná odvŇtví, zbrojní a umŇlecká Ňemesla«, Dĕjiny hmotné kultury, (ur.Josef PetráŇ), Praha: Státni Pedagogické nakladatelství, 1985., 701-757
-
Hrvoje PETRIĆ, »Rijeka Drava od štajersko-hrvatske granice do ušća u Dunav početkom 1780-ih godina«, Društvo zahrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju, Ekonomska i ekohistorija, 7/2011., 49-63.
-
Dragoslav PILETIĆ, »Rekonstrukcija naoružanja rimskog ratnika«, Vojni muzej Beograd, Vesnik Vojnog muzeja uBeogradu, 8-9/1963., 61-80.
-
Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne hrvatske, (ur. Marina Šimek), Varaždin, 1997., 348 str.
- Mirela SLUKAN ALTIĆ, Povijesni atlas gradova. V. svezak, Varaždin,2009. 349.str
- pomenka TEŽAK, »Slavonska krajina – Varaždinska krajina– Varaždinski generalat«, Varaždinski generalat (ur. Spomenka Težak), Varaždin: Gradski muzej Varaždin,2005.,19-31.
- Leopold TOIFL, »Steiermark und die Windische Grenze«, Varaždinski generalat (ur. Spomenka Težak),Varaždin: Gradski muzej Varaždin, 2005.,6-18
-
Varina Jurica TURK, »Hladno oružje na blizinu, oružje na dugoj motci«, Zbirka oružja i vojne opreme u Muzejuseljačkih buna, Gornja Stubica: MHZ, Muzej seljačkih buna, 2006., 11-15.
-
Jan Frans VERBRUGGEN, The Art of warfare in western Europe During the Middle Ages, Woodbridge: The BoydellPress, 1997., 388 str.
-
Ksenija VINSKI-GASPARINI, »Grupa Martijanec-Kaptol«, Praistorija jugoslavenskih zemalja. V. Željezno doba (ur.Alojz Benac), Sarajevo: Centar za balkanološka ispitivanja ANUBiH, 1987., 182-231.
-
Diana VUKIČEVIĆ-SAMARŽIJA, Gotičke crkve hrvatskog zagorja, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta uZagrebu, 1993., 721 str.
-
Weapon. A visual history of Arms and Armor (ur. Richard Holmes), London, 2006., 364 str.
-
Dora BOŠKOVIĆ, Koplje, Privatna poruka (27.II.2012.)
- Gradski muzej Varaždin, Arheološki odjel (dalje: GMV, AO), Inventarna knjiga, AO 6519
- Ivan MAJCEN, Intervju (21.II.2012.).