Stari grad Budački

Goran Majetić
Izvor: udruga-kameleon.hr

Crtež starog grada Badački vojnog inženjera J. A. Schillingera iz 1746. godine, na kojem se lijevo vidi i naselje Ladvenjak sa crkvom svetog Vida, te u pozadini brijeg Martinšćak (346 m) na čijem je vrhu crkvica posvećena svetom Martinu (izvor: Milan Kruhek: “Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja”)

 

U nizu napisa o starim gradovima u okolici Karlovca ispričali smo u Kameleonu i povijest nekolicine utvrđenih gradova – koji više ne postoje. Nakon Velemerića, Zvečaja i Belaja, evo i zapisa o još jednom takvom gradu – Budačkom (isprva vjerojatno zvanom Gorica), koji se do polovice 19. stoljeća, kada je srušen, uzdizao na brijegu usred današnjeg zaselka Donji Budački nedaleko magistralne ceste Karlovac – Plitvička jezera.

Iako mu je vrijeme izbrisalo gotovo svaki opipljivi trag, Budački je grad jedan od zanimljivijih utvrđenih gradova za povijest hrvatskoga plemićkog (feudalnog) i vojno-krajiškog graditeljstva karlovačkog kraja.
Svakako spada među najstarije srednjovjekovne gradove na ovome području, a bio je i među najbolje utvrđenim. O tome svjedoči činjenica da su u vrijeme ratne opasnosti u njemu čuvali dragocjenosti vlasnici drugih obližnjih gradova, ali i to da je među posljednjima u Hrvatskoj pao u ruke Turaka, tek četiri godine nakon što su osvojili važnu hrvatsku utvrdu Bihać na Uni 1592. godine.  

Tlocrt starog grada Budački kojeg je izradio vojni inženjer F. Hollsetin 1699. godine
(izvor: Milan Kruhek: “Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja”)

O njegovu izgledu svjedoči precizno izrađen tlocrt vojnog inženjera F. Hollsetina, s kraja 17. stoljeća, i vjeran crtež gradskih ruševina J. A. Schillingera koji je nastao polovicom 18. stoljeća. Na njima se jasno uočava odnos središnje jezgre i vanjskih obrambenih kula i zidina. Pretpostavlja se da je unutarnja trapezna kula, odnosno kasnije gradska palača,
sagrađena prva, u 13. stoljeću, a vanjske tvrde zidine, te tri polukružne i jedna četvrtasta kula su građene i obnavljane tijekom sljedeća četiri stoljeća.
Moguće je da je upravo Budački grad, a ne Steničnjak koji se nalazio istočnije, bio stari županijski grad Gorica, političko središte srednjovjekovne hrvatske župe (tada u značenju županije) Goričke, koja se prostirala na najvećem dijelu današnjeg Pokuplja, Banije i Korduna. Na to uvelike upućuju način gradnje i oblik središnje gradske kule – palače, čiji su najstariji dijelovi sagrađeni još u 13. stoljeću.

Grad je kasnije dobio naziv Budački po hrvatskoj plemićkoj obitelji koja je izbjegla pred Turcima iz ličkog utvrđenog grada Budaka, potkraj 15. stoljeća. Budački su svoj novi posjed punih stotinu godina uspješno branili od neprijatelja.
U neposrednoj blizini Budačkog grada odigrala se 1575. godine velika bitka hrvatskih graničarskih postrojbi i Turaka, u kojoj je izginula gotovo čitava četa krajiške vojske, na čelu s generalom Herbertom Auerspergom i vlasnikom grada Jurajem Budačkim, ali Turci nisu uspjeli zauzeti sam grad.

Pošlo im je to, nakon još nekoliko opsada, za rukom tek 20-ak godina kasnije, 1596. godine. Iz grada ih je otjerala vojska Vojne krajine jednom zauvijek tek 1686. godine, nakon čega je dala djelomično obnoviti zdanje. Od tada u gradu borave samo krajiške granične straže, koje ga povremeno obnavljaju. No, već sredinom sljedećeg stoljeća stari grad Budački izgleda prilično zapušteno.  Pošto je minula turska opasnost, zapovjedništvo krajiške vojske u Karlovcu dalo je porušiti grad 1845. godine, čime je nasilno izbrisan iz povijesnog sjećanja budućih naraštaja. Na njegovo ime i mjesto na kojem se nalazio podsjećaju nazivi sela Donji i Gornji Budački, te Budačka Rijeka, koji su smješteni uz magistralnu cestu Karlovac – Plitvička jezera, nedaleko od Krnjaka.

Karlovački povjesničar Radoslav Lopašić smjestio je potkraj prošlog stoljeća položaj grada na “kamenitoj glavici nedaleko pravoslavne crkve svetog Petra (i Pavla, napomena pisca), kod salijeva potoka Rieke (danas Rijeka (Budačka), nap. pis.), prije Koranica ili Tropinčica zvane, u oveći potok Radonju”.

Manastirski hram (crkva) svetih apostola Petra i Pavla u Donjem Budačkom sagrađen početkom 18. stoljeća tik uz mjesto na kojem je nekoć stajao utvrđeni grad Budački (foto: Kameleon)

 

U doba turskih provala većina je hrvatskog stanovništva napustila okolicu grada, u koju su vlasti Vojne krajine potkraj 17. stoljeća (od 1686. godine) naselile “pravoslavne Vlahe” uz obavezu da pomognu obranu od Turaka. Neposredno uz mjesto na kojem se nalazio stari grad Budački, na koji upućuju tek naznatne udubine na zaravnjenom vrhu brijega, danas je manastirski hram (crkva) svetih apostola Petra i Pavla. Vjeruje se da je pravoslavna bogomolja na glavici kod drevnoga grada sagrađena početkom 18. stoljeća
(pravoslavna bogomolja u ovom kraju prvi puta se spominje 1701. godine).
U 2. svjetskom ratu, 1942. godine, hram svetih apostola Petra i Pavla zapaljen je i porušen, a novi je podignut 1963. godine. Nakon posljednjeg rata (1991-1995.), po povratku svećenstva i malobrojnog naroda 1998., početkom 2000-ih godina otpočinje obnova parohijskog hrama i parohijskog doma.
Parohijski hram svetih apostola Petra i Pavla proglašen je 2007. godine manastirom Presvete Bogorodice Trojeručice, kao četvrti manastir u eparhiji Gornjokarlovačkoj.

Tijekom međunarodnog volenterskog kampa u organizaciji karlovačke udruge Eko Pan mladi iz čitavoga svijeta su u ljeto 2011. godine uredili okoliš područne škole u Donjem Budačkom koja se nalazi u neposrednoj blizini mjesta na kojem je nekoć stajao stari grad Budački (foto: Kameleon)

(*) Napis je, skraćen i donekle izmijenjen, izvorno objavljen u “Večernjem listu” još 24. srpnja 1995. godine, kao treći nastavak napisa “Stari utvrđeni gradovi Karlovačke županije” uz istaknuti naslov nastavka “Budački grad”, te uz presnimku crteža Valvasora iz 1686. godine.
(**) Izvori podataka i priloženih crteža: Milan Kruhek: “Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja”, Matica hrvatska Karlovac, Karlovac 1993.; Milan Kruhek: “Karlovac – utvrde, granice i ljudi”, Matica hrvatska Karlovac, Karlovac 1995.; Filip Škiljan: “Kulturno-historijski spomenici Korduna”, Srpsko narodno vijeće, Zagreb 2007.; “Poučna biciklističko-pješačka staza “Skradska gora – Korana”” (turistički letak – vodič), Kameleon, Karlovac 2010.