Krčme, krčmari i nasilje zbog neumjerenosti u piću…

Gabriela Braić
Izvor: Braić, Gabriela. “Elementi istarske svakodnevice krajem srednjeg i u ranom novom vijeku: povijest prehrane.” Diplomski rad, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, 2016. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:137:423734
David Teniers the Younger, Tavern Scene, 1658

Priču o vinu i njegovoj ulozi u različitim sferama društvenog života zajednice kroz povijest valja nastaviti s krčmama kao važnim javnim prostorima u kojima se prvenstveno odvijala prodaja vina na malo, no, uz mogućnost okrepe vinom, a ponegdje i ponude jela poput kruha i mesa, krčme su nudile i druge blagodati poput zabave, igara i druženja, na koje se, s obzirom na ekscese koji su u krčmama znali izbijati zbog neumjerenosti u ispijanju vina, u društvu prožetom kršćanskim moralnim postulatima, baš i nije gledalo blagonaklono. Proučavatelji povijesti svakodnevice, osobito u zapadnoj historiografiji, već su odavno ustvrdili kako ugostiteljski objekti nude podosta odgovora o ljudskom ponašanju, mentalitetu te dokolici kroz povijest.325  U hrvatskoj je historiografiji, izuzev radova G. Ravančića o krčmama srednjovjekovnog Dubrovnika, ova tema nešto slabije zastupljena, no razlog tomu vjerojatno leži u ograničenosti ili pak nepostojanju izvora koji bi mogli dati odgovor na pitanje kako se odvijao život u krčmama. Ravančić je u svojemu istraživanju o krčmama srednjovjekovnog Dubrovnika, pomoću kaznenih spisa Dubrovačke Republike, pokušao i ubicirati pojedina mjesta na kojima su se nalazile krčme, te došao do zaključka da su one redovito bivale smještene u blizini samostana i crkava te na širokim prometnim ulicama, što ukazuje na strateški smještaj navedenih zgrada na okupljalištima i područjima pojačanoga kretanja ljudi.326 U srednjemu je, a vjerojatno i u ranom novom vijeku, postojalo više tipova ugostiteljskih objekata koje je, s obzirom na malobrojnost izvora i čestim preklapanjima i istovjetnostima usluga koje su pružali, ponekad teško razlikovati. Radi se o krčmama (taverna, taberna), svratištima i točionicama, a razlika između navedenih očituje se, kako je navedeno, u ponudama i uslugama koje su pružale i, primjerice, tipu gostiju koje su ugošćivale.
Svratišta su tako okarakterizirana kao mjesta u blizini ili pak u samim gradovima koja uz okrepu pružaju i prenoćište putnicima, i to, prema uvriježenom mišljenju, većinom onima višega društvenoga statusa.327 Krčme se prema značajkama vjerojatno mogu smjestiti negdje između svratišta i točionica, koje su pak, za razliku od krčmi koje su ponekad nudile i prenoćište, uglavnom podrazumijevale samo okrepu, a svoje su usluge nudile većinom nižim slojevima. 328 Za razliku od točionica i svratišta čija je ponuda pića bila nešto šira, u krčmama se uglavnom pilo samo vino. 329

Za pretpostaviti je da je odlazak u krčmu činio bitan dio svakodnevice i na istarskome prostoru u promatranom razdoblju, na što upućuju i brojni propisi istarskih statuta posvećeni upravo prodaji vina u krčmama i općenito regulaciji posjeta krčmama u vrijeme kada se to nije smatralo prikladnim (nedjelje, blagdani, u vrijeme mise, kasni noćni sati…). Sudeći po navodima koji se pojavljuju u istarskim statutima, i krčme u istarskim mjestima vjerojatno su se nalazile na mjestima na kojima se okupljao veći broj ljudi, pa se tako nailazi na nazive poput gostionica uzstup 330 (hosteria de colon), konačište na Limu331, odnosno u limskoj luci koja je tada bila od velikoga značaja, i krčma na biskupovu ribolovištu na Antenalu (taverna del vin che se vende ale pescarie de Are de pe), koja se pak spominje u kontekstu problema prodaje vina bez plaćanja potrebnih podavanja.332 Uz točenje vina, usluga prodaje jela, poput kruha i mesa, također se pronalazi u odredbama vezanima uz krčme. Primjerice, Baljanski statut dopušta prodaju vina, kruha i kuhanog mesa bez ikakvih podavanja, dok je za prodaju svježeg mesa krčmar dužan platiti uobičajenu daću mitničaru.333 U slučaju konačišta u limskoj luci, kako nalaže odredba Dvigradskog statuta, vino, kuhano i sirovo meso te pečeni kruh mogli su se prodavati bez plaćanja podavanja.334 Također, zanimljiva je odredba Vodnjanskog statuta vezana uz sajmove koja između ostaloga nalaže i obvezu krčmara da počasti zapovjednika i njegovu družinu polovinom pečenog janjeta ili kozleta i peharom vina. 335

Određeni propisi posvećeni su i načinu rada krčmara, a uključuju ispravno korištenje mjera pri prodaji vina, pri čemu je istaknuta uloga tržišnih nadzornika koji su zaduženi za baždarenje istih, te regulacija plaćanja dugova tj. zaloga za neplaćene dugove krčmaru, ali i plaćanje vina koje se prodaje u krčmi njegovu vlasniku od strane krčmara. 336 Iako je samu predodžbu o krčmarima u društvu teško iščitati, navedeni propisi navode na pomisao kako ona nije bila baš pozitivna, a budući da je sastavljanje propisa takvoga tipa vjerojatno uzrokovano stvarnom potrebom sprječavanja bilo kakve prijevare pri prodaji tako važnog prehrambenog proizvoda kao što je vino, očito takva praksa nije bila neuobičajena. Nepovjerenje prema određenom tipu zanimanja nije bilo rezervirano samo za krčmare, već je onoiskazivano i prema ostalim zanimanjima koje podrazumijeva prodaju određenih proizvoda, poput pekara, mesara, mlinara i sl. Kako nalažu statuti, prijevare su uglavnom podrazumijevale prodaju vina po većoj cijeni od uobičajene ili prodaju razvodnjenog vina pod čisto. U odredbi koja nosi naslov O krčmarima pulskoga statuta, između ostaloga, nailazi se na dužnosti krčmara da prije stavljanja vina na prodaju zatraži od općinskog daćara da stavi vinsku slavinu i zapečati bačve te je krčmar dužan prodavati vino na mjeru koja je određena, a vino mu je zabranjeno prodavati ako je razvodnjeno ili pak pomiješano s drugim vinom.337 Iako krčme i krčmari nisu uvijek bili na dobrome glasu u društvu, njihova je važnost za zajednicu neprijeporna, a naznake za to mogu se pronaći i u statutarnim odredbama.
Primjerice, u slučaju neplaćanja duga u određenom roku, nađe li se na krčmarovu rovašu 338 iznos veći od 20 solada nego na dužnikovu, prednost pred načelnikom ima krčmar, uz prisegu.339

Prema podacima iz izvora teško je zaključiti kakav je bio udio po spolovima u krčmarskoj djelatnosti, a još je teže ustanoviti navedeni udio među posjetiteljima krčme. Iako se zna da su i žene pohodile krčme te također i konzumirale vino, prema nekim istraživanjima, primjerice onom G. Ravančića za područje Dubrovnika u kasnom srednjem vijeku, udio žena koje su pohodile krčme u velikoj je manjini (5%) u odnosu na muškarce (95%), što je i razumljivo s obzirom na tadašnji položaj i poimanje žena, a koji se uglavnom vezivao uz privatnu sferu, dom i obitelj.340 Što se tiče same krčmarske djelatnosti, može se reći kako su u njoj sudjelovala oba spola, barem u razdoblju, odnosno izvorima koji datiraju u kasni srednji vijek, poput statuta gdje se i nailazi na spomen krčmara i krčmarica. Tako Pulski statut donosi zanimljiv navod koji se odnosi na krčmarice, a sadrži zabranu predenja u krčmi pod prijetnjom kazne od 10 malih solada 341, što vjerojatno ima praktičnu namjenu osiguravanja da se u krčmi radi isključivo krčmarski posao, ali i svojevrsnu dozu praznovjerja.  

Svaki od pregledanih statuta sadrži odredbe vezane uz način i vrijeme kada nije dopušteno točiti vino i zalaziti u krčme. Kako je i ranije spomenuto, ističu se propisi koji nalažu zabranu rada krčmi noću, odnosno nakon trećeg zvona 342, zabrane točenja vina u nedjelju, na blagdane naznačene u statutima, za vrijeme trajanja ili pak prije mise, za vrijeme trajanja općinskog zbora, itd. Unatoč brojnim zabranama, stvarnost je vjerojatno bila drugačija, pa tako tršćanski rukopisBaljanskoga statuta na odredbu o zabrani prodaje vina dok ne završi misa donosi i glosu u kojoj stoji: „Ne poštuje se.“343 Osim toga, nailazi se i na zabrane igranja igara na sreću pa tako primjerice Pulski statut dopušta igranje karata, no samo do svote od 20 malih solada, a kaznu za nedopuštene igre na sreću naposljetku plaća krčmar i to po 40 malih solada po igraču danju, a 100 solada za igru noću.344 Zanimljiva odredba vezana uz zabranu točenja vina ili davanja na vjeru u krčmi jest i ona Vodnjanskoga statuta, koja se odnosi na Vodnjance koji su još uvijek pod očinskom vlašću, da bi se, kako kazuje navedena odredba „odvratilo vodnjansku mladež s lošeg puta…“.345
Opće je poznata činjenica da su krčme mjesta na kojima su nerijetko izbijali ekscesi i svađe, stoga su krčme često smatrane mjestima neprimjerenima za određeneskupine i slojeve društva poput žena, svećenstva 346 i plemstva, no istraživanja pokazuju da su i navedeni posjećivali krčme. Što se tiče sprječavanja nasilja i svađa u krčmama, vlasti su i to nastojale regulirati statutima, pa se tako nailazi na propise koji zabranjuju nasilan izlazak iz krčme, odlazak bez plaćanja i bez znanja krčmara, pa čak i odredbe koje se odnose na razbijanje krčmarova inventara (staklenina).
Osim nasilja i svađa koje su izbijale u krčmama, neumjerenost u piću i ostale aktivnosti u krčmama poput igara na sreću koje su vjerojatno za posljedicu ponekad imale dugove i gubitak imovine, vjerojatno su uzrokovale netrpeljivost i unutar četiri zida obiteljskoga doma. Marija Mogorović Crljenko, koja se pozabavila problemima i položajem žena unutar bračne zajednice te time i bračnim nasiljem na području Porečke biskupije u prvoj polovici 17. stoljeća, donosi slučaj bračnoga spora Ulike i Ivana Premušića, u kojemu se kao jedan od razloga muževljeva nasilja i rasipništva navodi i njegova sklonost piću.347 Predodžba u društvu prema takvim sklonostima, iako slučajevi opijanja vjerojatno nisu bili rijetkost, bila je negativna. Naznake za to nalazimo i u Buzetskom statutu čija odredba nalaže kažnjavanje onih koji udare pijanice, i to kaznom u iznosu od 40 solada naviše, ovisno o okolnostima i karakteristikama slučaja i osoba.348


325 Isto, str. 15.
326 G. Ravančić, Život u Krčmama…, str. 77-78.
327 Isto, str. 75.
328 Na istome mjestu.
329 Na istome mjestu.
330 Baljanski statut, gl. 143.
331 Dvigradski statut, gl.CLXXVIII.
332 Novigradski statut, knj. 6., gl. XXXIV.
333 Baljanski statut, gl. 143.
334 Dvigradski statut, gl. CLXXVIII.
335 Vodnjanski statut, knj. 1., gl. XXVIII.
336 Baljanski statut, Buzetski statut, gl. CXXIX.; Dvigradski statut, gl. CXXIII., CXXIV., CLXXX.;
Novigradski statut, knj. 1., gl. XI.; Pulski statut, knj. 2., gl. XVIII., knj. 4., gl. XLI.; Vodnjanski statut, knj. 1., gl. XXVII., knj. 4., gl. XLII.
337 Pulski statut, knj. 4., gl. XLI.
338 Rovaš je po duljini raspolovljen štap na kojemu se bilježe podaci koje treba zapamtiti, primjerice,
kako se i vidi u ov me slučaju, dugovi koji se uspoređuju spajanjem zareza na dvije polovice., „rovaš“, Idi u: Hrvatski leksikon, dostupno na: http://www.hrleksikon.info/definicija/rovas.html
339 Inače, prema, primjerice, Baljanskom statutu krčmar može dati vino na vjeru do iznosa od 5 soldina, a preko tog iznosa svakoj novoj osobi dužan je otvoriti kredit i dati joj jedan rovaš, čiju drugu polovicu ima sam krčmar., Baljanski statut, gl 87.
340 G. Ravančić, Život u krčmama…, str. 87-89.
341 Pulski statut, knj. 4., gl. LXI.
342 Vrijeme zvonjave trećeg zvona ovisilo je o godišnjim dobima. Zimi je to bilo negdje oko 22 sata, a
ljeti sat kasnije, odnosno 23 sata., Gordan Ravančić, Život u krčmama…, str. 76.
343 Baljanski statut, tršćanski rukopis, gl. 8.
344 Pulski statut, knj. 4., gl. XV.
345 Vodnjanskl statut, knj. 1., gl. XXVII.
346 Usp. primjerice M. Bertoša, Izazovi povijesnog zanata…, str. 181-189.
347 Marija Mogorović Crljenko, Druga strana braka . Nasilje i legitimnost u (izvan)bračnim vezama na području Porečke biskupije u prvoj polovici 17. stoljeća, Zagreb: srednja europa, 2012., str. 223-225.

Ovaj unos je objavljen u Uncategorized i označen sa , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.